Ma koliko se mnogi trudili zamagliti realnost i premda nije "pametno" pisati kritički, potrebno je reći da premijera baleta "Laurencia" Vakhtanga Chabukianija na glazbu Aleksandra Kreina, koji je u HNK Split postavila umjetnička direktorica Državnog baleta Gruzije Nina Ananiashvili, nije ispunila očekivanja. U dobre namjere jedne od najboljih svjetskih balerina ne treba sumnjati, međutim činjenica da je ona vrhunska balerina ne jamči i vrhunsku koreografiju. Kao što ne znači ni da će dobar novinar sutra biti dobar urednik!
Uprizorenje "Laurencije" u HNK Split, uz opetovano isticanje kako taj balet nikad nije viđen na hrvatskim pozornicama, pratila je vrlo snažna reklama pa se da zaključiti da su u projekt utrošena i pozamašna sredstva.
I onda, na premijeri šok! Toliko praznih mjesta u gledalištu, što ne pamtimo. Ako je išta posljednjih godina u splitskoj nacionalnoj kazališnoj kući vrijedilo, onda je to balet. Plesne predstave uvijek su punile teatar, konstantno se tražila karta više.
Premijeru "Laurencije" nakon prvog čina napustili su brojni ne dočekavši drugi dio, nešto bolji i dinamičniji, iako je ukupan dojam da nam je predstavljen jedan prastari, neatraktivni balet koji bi možda i vrijedio da ga je bilo osuvremeniti.
Plesači iz gotovo svih zemalja svijeta k tome su nezgrapni, neuigrani, neujednačeni... Nedostaje im gracioznosti, elegancije, fluidnosti. Ali jedino oni zaslužuju pljesak za krv, znoj i suze što prate kratke karijere, a rezultat je, kad je "Laurencia" u pitanju, loš. Nije balerina koja nosi naslovnu ulogu kriva što, kad skoči, "pada kao vreća cementa" ili plesač koji vjerojatno još ne zna što je podrška. Za to neki primaju vrlo pristojne plaće. A splitski teatar nazaduje...
