Imamo hit! Tako je glasila mantra koju su pripremajući predstavu “Čudo u Poskokovoj dragi” ponavljali svi u kazalištu Kerempuh. No, imali su u rukama tek uspješnicu Ante Tomića i shodno tome nemali zadatak da od teksta koji (velika) većina publike dobro poznaje naprave kazališno iznenađenje. U prvom je redu to za rukom pošlo dramaturginji Željki Udovičić koja je tekst romana priredila za scenu.
Naravno, nužno je tu bilo mnogo izbacivanja, ali sve glavne fore zbog kojih je čitanje romana opasno po život (jer prijeti vam pad iz naslonjača od smijeha), a koje tako mnogo govore o mentalitetu “tvrdo kuhane” obitelji Poskok, stanovnika našeg krša, ali i mnogo šire, ostale su netaknute.
Drugo spasonosno rješenje smislio je redatelj Krešimir Dolenčić odlučivši da Poskokova draga preraste u vlaški mjuzikl. I zaista, najlucidniji i najsmješniji dijelovi predstave oni su u kojima mu morate odati priznanje za ironično korištenje velikih hitova Mate Miše Kovača. Jer ako u tom kontekstu i očekujete “Odvest ću te na vjenčanje” i “Poljubi zemlju po kojoj hodaš” sa stolca vas doslovno obori “Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim”. Glumačka družina na čelu s Željkom Konigsknechtom (Jozo Poskok), Vedranom Mlikotom (Krešimir) i Anom Maras (Lovorka) savršeno su uklopila u tako postavljenu priču.
Borko Perić (Goran Kapulica) doslovno je shvatio uputu redatelja da je to vlaški “Moulin Rouge” pa tako njegovo pjevanje najviše podsjeća na Madonninu “Like a Virgin” obrađenu za taj film, dok braća Mirković, Mario i Boris (kao Branimir i Zvonimir Poskok) još mnogo moraju raditi na svom govoru. Jer, ako i možeš ubaciti Zagoru u mjuzikl, ne možeš iz “fetivih” Zagrepčana tako lako stvoriti Vlaje. Ukratko: Kerempuh ima hit! Potvrdio je to i razdragani Mišo Kovač.
Hm, a zašto Tomić piše o Vlajima? Pa on ih u svojim tekstovima prezire skoro kao klince s Downovim sindromom.