“Zlata mi jako nedostaje. Pa mi smo bili u braku gotovo 40 godina. Stalno mi nedostaje, a pogotovo kada slikam ili pišem. Evo, sada pišem haiku pjesme na norveškom, a ne mogu joj to pokazati”, rekao je lani u razgovoru za Teklic.hr slikar, grafičar i ilustrator Vjekoslav Vojo Radoičić, slikar takve vedrine da nikad ne biste vjerovali da mu se može dogoditi bilo što tužno. No život ne štedi nikoga pa se vjeruje i kad taj, jedan od naših najpopularnijih slikara kaže da je usamljen i kako se oko njega okupe tek kad je bolestan, pa onda opet odu... Nekako nije pravedno da upravo on sada priređuje veselje riječkoj publici svojom izložbom, doduše sjetna naslova “Pasani tempi iliti davno prošlo vrijeme” otvorenoj u Malom salonu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Radoičić je vrlo plodan slikar, užareni kolorist uzmorskih tema, čije vesele barčice i kućice znaju i kumice. Imao je dosad oko 170 samostalnih i nebrojeno skupnih izložbi. Radio je i u Beču, izlagao u voljenom Londonu...
U Rijeci izlaže pedesetak kolaža na platnu i drvu, nastalih od 1958. do 1970. godine. Izložbu prati knjižica-katalog tiskana u povodu dijamantnog jubileja Radoičićeva rada, s njegovim kolažno oslikanim zapisima uspomena.
Izložena je i Radoičićeva autoportretna skulptura Glava iz 1982. godine. O umjetnikovim radovima “nalik na živopisne razglednice koje pred čitatelja stižu iz raznih dijelova svijeta u kojima je umjetnik živio, radio i putovao” piše Tina Fabijančić.
A Radoičić 10. studenog priprema i poseban program uz zatvaranje izložbe – najavljen kao “Radoičićev finissage”.
