Bećarac, omiljeni tradicijski napjev razuzdana karaktera tipičan za područje Slavonije, Baranje, Srijema i Bačke (2011. upisan na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine), dobio je svoj muzej. Nakon osam godina rada, otvara se u petak u Pleternici, a smješten je u jednoj od rijetkih zgrada kod nas namjenski projektiranih za muzejski postav koju potpisuje Rusan arhitektura.
Prikupljeno je i restaurirano za izlaganje 200 predmeta iz svih dijelova Šokadije, više od 400 bećaraca prevedeno je i na engleski jezik za turiste, producirano je 50 videosnimaka, u Muzeju je i kuću slavnih bećara, a imaju i robota bećarušu. Ideja za Muzej je lokalna i potiče od Vladimira Štibrića, turističkog vodiča iz Pleternice, a ekspertice za muzeologiju, interpretaciju baštine i kulturni turizam – Muze – postavile su glavne teme i medije Muzeja, o čemu razgovaramo s njihovom direktoricom Draganom Lucijom Ratković Aydemir i Mirnom Draženović, umjetničkom direktoricom tima.
Na koji način ste uspjeli u Muzeju interpretirati i predstaviti bećarac?
Mirna Draženović: Cilj nam je bio stvoriti snažno iskustvo bećarca iz prve ruke i potaknuti posjetitelje da pronađu put do svoje "unutarnje" bećaruše ili bećara. Teme poput odrastanja, prvih ljubavi, seksualnosti, starosti, različitih običaja kroz godinu, obraćaju se svima. Dodatno aktualiziranje tradicije i baštine bećarca kroz robotiku, slavonski hip-hop–rap, karaoke, međunarodne kulturne rute i baštinske organizacije, bećarac približavaju najrazličitijim posjetiteljima, a posebno mladima. Pažnju smo posvetile i osobama koje su proslavile bećarac. U izlošku Bećarska kuća slavnih posjetitelje dočekuju proslavljeni interpretatori bećarca poput Krunoslava Kiće Slabinca, Vere Svobode, Šime Jovanovca i Marije Pavković Snaše, ali i svestrani umjetnik bećarskih korijena Zlatko Bourek i najpoznatiji književni i filmski bećar – Đuka Begović…
Radili ste na postavu osam godina. S kojim izazovima ste se borili?
Dragana Lucija Ratković Aydemir: Jedan od glavnih izazova bio je kako nešto živo, vitalno i aktualno poput bećarca prenijeti u "statičan" medij stalne muzejske izložbe i pritom u taj proces uključiti što veći broj pojedinaca, društava i udruga koji njeguju ovaj magični raspjevani deseterac. Važno nam je bilo omogućiti i da posjetitelji, bez obzira na to odakle dolaze, uspostave dijalog sa sadržajem izložbe. U tome smo uspjele zahvaljujući sjajnom timu koautora dizajnera. Za scenografiju i produkt-dizajn to su Vedran Kasap i Ozana Uršić iz Clinica studija, a za grafički dizajn Goran Turković i Marko Šesnić sa suradnicima iz studija Šesnić&Turković. Ističemo i tvrtku AVC koja je glavni izvođač u fazi realizacije.
Mirna Draženović: Izazovno je bilo i omogućiti da veliki broj suradnika poput filmaša, ilustratora, fotografa, tekstopisaca, prevoditelja također prođu određenu inicijaciju i tako kroz svoj medij ili umjetnički potpis prenesu autentičan doživljaj bećarca svim posjetiteljima. Posebno ističemo produkcijske kuće FADE-in i RESTART, Miroslava Lešića, Manuela Šumberca, Dragana Kordića, Dijanu Mataković, Petru Slobodnjak, Janka Petrovića i Stjepka Galovića (Kandžiju).
Što posjetitelje čeka u muzeju, što će naučiti, kako će se zabaviti?
Mirna Draženović: U muzeju se nalazi više od 40 multimedijalnih izložaka od kojih veliki broj potiče posjetitelje na interakciju i participaciju. Posjetitelji mogu poslušati osobna i vrlo intimna kazivanja bećara i bećaruša, iskusiti prave bećarske dvoboje (jedan i s reperom Kandžijom), doživjeti višesenzornu umjetničku instalaciju "Bećarski san ", provozati se "ringišpilom" bećarca ili se transformirati u bećara ili bećarušu. Također mogu proizvesti pokladnu buku, uređivati svoju "bašču" ili pronaći masne bećarce koji su samo za one starije od 16. Kroz sjajne dokumentarne filmove mogu upoznati razne običaje poput čijanja perja, pripreme mladenke za svadbu, ali i otkriti u kojem se dijelu godine bećarac ni pod koju cijenu ne izvodi. Tu je i pjevački studio gdje se mogu zapjevati bećarci, mnogi interaktivni kvizovi i robot bećaruša.
Spominjete i robota bećarušu. Koje su njegove mogućnosti?
Mirna Draženović: Robot-bećaruša raspolaže s nekoliko tisuća bećaraca i s vrlo pametnim softverom. Svakom će se posjetitelju rado odazvati i ispjevati bećarac. Može li umjetna inteligencija u sebi sadržavati duhovitost, britkost i aktualnost pravih punokrvnih bećaruša i bećara? Morat ćete se uvjeriti sami.
U procesu razvoja sadržaja intenzivno se surađivalo s brojnim restauratorima. O čemu je riječ?
Mirna Draženović: Upravo tako. Više od 200 predmeta prikupile smo iz svih dijelova Šokadije, pa i Mađarske. Prema našem muzeološkom planu, znale smo točno koje predmete tražimo, no za većinu nismo znale gdje i od koga ćemo ih nabaviti i s kakvim će nas osobnim pričama ti predmeti dočekati. Mjesecima smo posjećivale slavonska sela i gradove u potrazi za svadbenim kolima, starim igračkama, kolijevkom, krpenim lutkama, pokladnim maskama… Nalazili smo ih kod baka, djedova, KUD-ova i raznih obrtnika, kojih je na žalost u Slavoniji sve manje. Naši suradnici restauratori, specijalizirani za različite materijale, predmete su stručno restaurirali i pripremili za transport, a potom i izlaganje.
Dragana Lucija Ratković Aydemir: U razvijanju tema, stvaranju koncepta i povezivanju sa živom mrežom nositelja šokačke kulture i baštine veliki je doprinos naše stručne suradnice Marije Gačić, vrsne etnologinje i strastvene bećaruše posvećene očuvanju srca Šokadije. Ona je u ovaj projekt dovela neke od ključnih ljudi za očuvanje bećarca u Hrvatskoj poput Ilije Babića iz Babine Grede. Na kraju je u Muzeju bećarca zastupljeno više od 200 KUD-ova, pojedinaca i institucija koje slave i njeguju bećarac.
Što ste, radeći na projektu, novog naučili i spoznali o bećarcu?
Mirna Draženović: Osvijestila sam koliko je bećarac živ i kako je uistinu važan identitetski fenomen, vezivno tkivo lokalnih zajednica diljem Slavonije, Baranje i Srijema. Za razliku od uvriježenog mišljenja da su za bećarac najvažniji bećari, iznenadilo me koliko su žene snažno zastupljene i u bećarskoj kulturi ravnopravne. To se itekako može vidjeti u Muzeju bećarca.
Dragana Lucija Ratković Aydemir: Za mene je fascinantna snaga bećarca kroz međugeneracijsko povezivanje. Bećarac i danas pjevaju i stari i mladi. Lepeza tema koje se pjevaju je fascinantna i uistinu ima određeno terapijsko djelovanje. Kroz bećarac svi mogu izraziti svako ljudsko stanje ili emociju i podijeliti je s uključenima i da se pri tome pokazuje visoki stupanj tolerancije i uključivosti. Bećarac će govoriti o svemu što je inače zabranjeno. To je njegova ogromna snaga. Zato je svaka cenzura smrtna osuda bećarca.
A koji su vam stihovi bećarca osobno najdraži?
Mirna Draženović: Garava sam pa sam svakom draga, s očima bi privarila vraga.
Dragana Lucija Ratković Aydemir: Nisam kriva što sam svakom mila, kriva je mama koja me rodila.
Što je karakteristika pravog bećara i bećaruše?
Mirna Draženović: Iskreni su, izravni, brzi, vješti na jeziku, maštoviti, zaigrani i kreativni.
Dragana Lucija Ratković Aydemir: Pravog bećara ili bećarušu nije lako opisati, ali ih je lako prepoznati.
