Proslava 40. rođendana zagrebačkog tuškanačkog kluba Saloon, koji je izrastao na temeljima skromnih svlačionica košarkaškog kluba Lokomotiva, počinje premijerom dokumentarnog filma “Priče s Tuškanca” u kinu Tuškanac u utorak, u 20 sati. Poslije premijere u klubu će se održati rock veselica Thomasa Krkača “Ruby Tuesday Special” na kojoj će, naravno, nastupiti Telefon Blues Band. Redatelj i scenarist filma od kojeg se puno očekuje prekaljeni je televizijski urednik i autor omiljene emisije “Crno-bijelo u boji” Tonko Jović. Od lanjskog ljeta je umirovljenik, koji, kako kaže, ne miruje.
Hoćete li priču o Saloonu ispričati uz pomoć arhivskog ili novosnimljenog materijala?
- Kao kombinaciju jednog i drugog. Koristim se bogatom arhivom Hrvatske televizije, ali i fotoarhivom Saloona, u kojemu je najviše traga ostavio Livio Andrijić, te brojnim člancima koji su o Saloonu ispisani tih 40 godina. Sretna je okolnost da se i emisija “Crno-bijelo u boji” snimala u Saloonu. Za TV-emisiju “Zdravo, mladi” u proljeće i ljeto 1970. godine snimio sam neke kadrove u Saloonu i oko njega. U Saloon sam, doduše, češće išao poslovno nego privatno. No, baš sam tu snimio petnaest emisija “U dobrom društvu”, i to s Vicom Vukovom, Gabi Novak, Zdenkom Vučković, Zvonkom Špišićem, dakle, elitom hrvatske glazbe, uz voditeljicu Jasnu Bilušić.
Tko će u vašem filmu govoriti o Saloonu?
- Koristim se nekim starim izjavama ljudi kao što su Rajko Dujmić, Željko Žutelija, Dražen Vrdoljak, Gibboni... Kako je u proteklih 40 godina Saloon dobio i status obiteljskog odredišta, pa tu dolaze mama i kći Božidarka Frajt i Bojana Gregorić ili tata i sin Zlatko i Dubravko Šimenc, bila su mi važna njihova sjećanja, ali i sjećanje Roberta Prosinečkog, koji je bio kum Saloona, te Nikole Plećaša, Jovice Palikovića, Arsena Dedića, Husa, Sandre Bagarić, također kume kluba...
Po čemu je Saloon važan?
- Premda se sintagma urbano danas često prostituira, a možda i sve rjeđe upotrebljava, valja reći da je Saloon urbani simbol Zagreba. Tu se okupljaju pisci, novinari, glumci, sportaši, ali i ljudi koji su odrastali na ulici. I sluša se obvezno urbana glazba. Tu ste mogli sresti Ranka Marinkovića, Nadu Subotić, Arsena Dedića, Zlatka Viteza... Dovoljno je reći da je prvi glazbenik koji je svirao uživo u Saloonu Boško Petrović. Nažalost, TV-snimaka s otvaranja kluba nema, pa se koristim velikom fotoreportažom iz Plavog vjesnika. Veselim se što će film o Saloonu prikazati i Hrvatska televizija, jer ja sam ponajprije TV-čeljade.
