Razgovor Tonko Jović

Saloon je jedan od važnih urbanih fenomena Zagreba

jović
Anto Magzan/Pixell
05.02.2010.
u 14:12

Proslava 40. rođendana zagrebačkog tuškanačkog kluba Saloon, koji je izrastao na temeljima skromnih svlačionica košarkaškog kluba Lokomotiva.

Proslava 40. rođendana zagrebačkog tuškanačkog kluba Saloon, koji je izrastao na temeljima skromnih svlačionica košarkaškog kluba Lokomotiva, počinje premijerom dokumentarnog filma “Priče s Tuškanca” u kinu Tuškanac u utorak, u 20 sati. Poslije premijere u klubu će se održati rock veselica Thomasa Krkača “Ruby Tuesday Special” na kojoj će, naravno, nastupiti Telefon Blues Band. Redatelj i scenarist filma od kojeg se puno očekuje prekaljeni je televizijski urednik i autor omiljene emisije “Crno-bijelo u boji” Tonko Jović. Od lanjskog ljeta je umirovljenik, koji, kako kaže, ne miruje.

 Hoćete li priču o Saloonu ispričati uz pomoć arhivskog ili novosnimljenog materijala?

- Kao kombinaciju jednog i drugog. Koristim se bogatom arhivom Hrvatske televizije, ali i fotoarhivom Saloona, u kojemu je najviše traga ostavio Livio Andrijić, te brojnim člancima koji su o Saloonu ispisani tih 40 godina. Sretna je okolnost da se i emisija “Crno-bijelo u boji” snimala u Saloonu. Za TV-emisiju “Zdravo, mladi” u proljeće i ljeto 1970. godine snimio sam neke kadrove u Saloonu i oko njega. U Saloon sam, doduše, češće išao poslovno nego privatno. No, baš sam tu snimio petnaest emisija “U dobrom društvu”, i to s Vicom Vukovom, Gabi Novak, Zdenkom Vučković, Zvonkom Špišićem, dakle, elitom hrvatske glazbe, uz voditeljicu Jasnu Bilušić.

 Tko će u vašem filmu govoriti o Saloonu?

- Koristim se nekim starim izjavama ljudi kao što su Rajko Dujmić, Željko Žutelija, Dražen Vrdoljak, Gibboni... Kako je u proteklih 40 godina Saloon dobio i status obiteljskog odredišta, pa tu dolaze mama i kći Božidarka Frajt i Bojana Gregorić ili tata i sin Zlatko i Dubravko Šimenc, bila su mi važna njihova sjećanja, ali i sjećanje Roberta Prosinečkog, koji je bio kum Saloona, te Nikole Plećaša, Jovice Palikovića, Arsena Dedića, Husa, Sandre Bagarić, također kume kluba...

 Po čemu je Saloon važan?

- Premda se sintagma urbano danas često prostituira, a možda i sve rjeđe upotrebljava, valja reći da je Saloon urbani simbol Zagreba. Tu se okupljaju pisci, novinari, glumci, sportaši, ali i ljudi koji su odrastali na ulici. I sluša se obvezno urbana glazba. Tu ste mogli sresti Ranka Marinkovića, Nadu Subotić, Arsena Dedića, Zlatka Viteza... Dovoljno je reći da je prvi glazbenik koji je svirao uživo u Saloonu Boško Petrović. Nažalost, TV-snimaka s otvaranja kluba nema, pa se koristim velikom fotoreportažom iz Plavog vjesnika. Veselim se što će film o Saloonu prikazati i Hrvatska televizija, jer ja sam ponajprije TV-čeljade.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije