Kraljica Elizabeta, bude li se osjećala dobro, a ako ne ona, onda princ Charles. Jedno od to dvoje pripadnika kraljevske obitelji dirigentu Zagrebačke filharmonije u dvorcu će Windsor, za dva tjedna, dodijeliti titulu OBE. “Officer of the Order of the British Empire” postat će Jan Latham-Koenig, Britanac inače, ali kako sam kaže, samo po putovnici. Krv i narav su mu, govori nam, pola francuske, a po četvrtinu danske i poljske. Razgovaramo s njim nakon koncerta Filharmonije u Birminghamu, a pitamo ga i odmah koliko je zadovoljan ovacijama publike jer gledališta u Engleskoj i Škotskoj na ovoj turneji zagrebačkog orkestra redovito su izvan sebe.
- To je znak da su glazbenici “zastrašujuće” dobri. Britanska publika inače nije uopće emotivna, tako da su takve rakcije za njih jako neobične - kaže nam šef dirigent Latham-Koenig, a mi pitamo i kako je raditi sa Zagrepčanima. Nikakvih problema nema, govori nam naš sugovornik, pa posebno pohvaljuje mladenačku energiju Filharmonije sa sjedištem u Lisinskom. Vraćamo ga i na njegov OBE. Veseli li se?
- Iznimno. Najveće mi je to životno postignuće, pogotovo zbog toga što titulu dobivam za usluge glazbi. I, ironično, za osnaživanje kulturnih odnosa Ujedinjenog Kraljevstva i Rusije - kaže Latham-Koenig, inače prvi Britanac koji je postao umjetničkim direktorom Teatra Nova opera u Moskvi, 2011. godine. Osnovao je ondje i Britten-Shostakovich Festival Orchestra.
- Puno sam napravio za britansko-ruske kulturne odnose, sve je dobro išlo do prije nekoliko tjedana - na početak rata u Ukrajini referira se dirigent, kojem se, u tom trenutku, na odličnoj suradnji dolazi zahvaliti violinistica Tamsin Waley Cohen. Britanka koja se priključila turneji Zagrebačke filharmonije, a s našim se glazbenicima, kaže, posebno povezala.
- Drukčije je to nego kad se radi samo jedan ili dva koncerta. Oni su svirali i za vrijeme pandemije, ali meni je ovo prva orkestralna turneja od 2019. i super se vratiti s tako velikim i dobrim orkestrom - kaže violinistica, a mi podsjećamo i na kritiku Guardiana. Pohvalili su i nju, ne samo Filharmoniju.
- Ništa to ne čitam dok sve ne bude gotovo. Nikad ne pratim osvrte za vrijeme turneje jer se volim fokusirati na ono što radim - govori nam Tamsin Waley Cohen, koja je svoj instrument odabrala već s tri godine. Tri desetljeća kasnije, nije joj dosadio.
- Biti glazbenik puno je više od sviranja instrumenta. Koliko muzika kompenzira sve u životu, to je nevjerojatno - kaže violinistica, a mi je pitamo i ima li uopće slobodnog vremena. - Ponešto - kaže. Najradije ga provodi s ljudima koji su joj dragi, odnedavno se pomalo počela baviti crtanjem, ali najviše posla ima oko svoje jednogodišnje djevojčice. Ima svakako što raditi i Martin Draušnik, koncertni majstor i violinist, posrednik između orkestra i dirigenta. Kod kuće čekaju ga osmogodišnja kći, četverogodišnji sin, a potkraj srpnja stiže još jedna beba. Ali prije svega, Martina pitamo koji je točno njegov posao u Zagrebačkoj filharmoniji.
- Ima ih dosta, ali jedan od najočitijih je naštimavanje orkestra. Posredništvo između dirigenta i orkestra izgleda tako da on, primjerice, na probama kaže što bi htio pa onda nekad moramo, primjerice, promijeniti poteze gudala, nekad način na koji sviramo. Koncertni majstor često ima i sola, a pišem i štrihove, odnosno ako su note prazne, moram napisati poteze i dati ih vođama dionica da bi se mogli namjestiti po meni - objašnjava nam Martin Draušnik, koji britansku turneju s Filharmonijom koristi i kako bi vježbao za Brahmsov violinski koncert, koji, kao solist, ima za tri tjedna.
- Profesor sam i na Akademiji pa nemam inače puno vremena. Koristim zato priliku između ovih koncerata da vježbam za taj sljedeći koncert - kaže naš sugovornik, inače i redoviti kocertni majstor u Simfonijskom orkestru u Lihtenštajnu, a od 2005. i u ansamblu Virtuosi di Paganini, s kojim nastupa u Njemačkoj. A skriva i još jedan talent - građevinu! Sam će, nada se, do ljeta dovršiti renovaciju stana.
- Planirali smo to, a onda se dogodio potres pa smo zaključili da to jednostavno moramo napraviti. Počeo sam s radovima baš kad je počela i pandemija jer sam imao tada malo više vremena, ali, nažalost, nije bilo i radnika. Pa sam unajmio kombi, otišao u Bauhaus po tonu i pol materijala i počelo je; knauf, gletanje, skidanje parketa, stavljanje novog poda, praktički sve osim struje i centralnog grijanja - objašnjava nam koncertni majstor što je sve napravio, a imao je posla i s trnjem i travom na zakrčenom zemljištu koje je kupio u Jablanovcu. Voli i gejmanje, ali za to jednostavno nema dovoljno vremena. A kakva je suradnja s dirigentima, ima li razlike među njima?
- Uvijek je korektna, ako se temelji na poštovanju. Kliknuo sam na prvu, primjerice, s prijašnjim dirigentom Dawidom Danzmayrom, ali odmah sam na prvoj probi znao da i hoću jer je na nju došao u Star Wars čarapama - kaže smiješeći se Martin Draušnik.
U njima sigurno nećete vidjeti sopranisticu Mariju Vidović, vokalisticu koja se također pridružuje Zagrebačkoj filharmoniji na britanskoj turneji. Nije im to prva suradnja.
- Počeli smo s Piazzollom, zajedničkim koncertom u Lisinskom, koji je publika jako lijepo primila. Snimili smo potom operne arije i suradnja nam je svaki put sve bolja. Turneja je odlična prilika da se još više upoznamo, sve su to jako dobri glazbenici i zahvalna sam što mogu s njima nastupati - kaže Marija Vidović, koja ideja ima i za nove projekte s Filharmonijom. Kad se lijepe stvari događaju, poticaj je to uvijek za još, ističe. Slaže se i direktor orkestra iz metropole Mirko Boch, koji već najavljuje i nove inozemne nastupe Zagrebačke filharmonije.
- Za dva mjeseca na rasporedu je Italija, gostovanja u Milanu i Bergamu. Potkraj lipnja češka Ostrava, a u listopadu idemo u Izrael, u Jeruzalem i Tel Aviv, u kojima smo bili prije nepune četiri godine s manjim komornim sastavom. Sad idemo u punom, i opet s hrvatskom glazbom, jer nam je bitno da predstavimo našu zemlju, kulturu i, naravno, Zagreb - kaže Mirko Boch, pa ističe kako je zagrebački orkestar posljednjih 7-8 godina izrazito narastao u svim pogledima, kako umjetnički, tako i brojčano. Danas je u njemu 120 glazbenika.
- Otvorili smo i inozemne audicije, što govori puno, zagrebački su filharmonisti, za mene, ispred bečkih i berlinskih. Kad je, prije osam mjeseci, došao poziv za Britaniju, bio sam malo skeptičan, s obzirom na situaciju u svijetu, ali napravili smo sve da dođemo i kad čujem te ovacije, puno mi je srce - kaže direktor Filharmonije, a mi pitamo zasvira li i on ponekad s orkestrom.
- Inače jesam akademski glazbenik, profesor viole, pokušao sam se vratiti instrumentu kad je počela korona, ali jednostavno sam u drugim stvarima. Glazbenik mora biti fokusiran na sebe da bi bio fokusiran na instrument, s njim morate biti dan i noć, kao što su članovi Filharmonije, kojima ovo nije poziv, već nešto s čime žive. Meni je gušt barem jedanput tjedno sjesti na probu i slušati ih, to mi daje snagu za dalje - kaže Mirko Boch.
Bravo - to su pravi ambasadori Hrvatske!