Zahuktao se 30. Sarajevo Film Festival, na kojem su ove godine posebno zanimljive pretpremijere regionalnih serija. Od “Bijelog puta” kreatora Emira Imamovića Pirkea u režiji Tomislava Rukavine, koji govori o hrvatskoj narkomafiji, do “Kotline” Danisa Tanovića, koja počinje lešom pronađenim ispod Titove slike u Historijskom muzeju, šest pretpremijera i jedna gala projekcija okupljaju neke od najvažnijih glumaca i autora naše regije.
Iako mišljenja filmskih profesionalaca koji su zbog nedavno dodijeljenih nagrada pogledali većinu ovogodišnje TV produkcije ozbiljno favoriziraju bosansku seriju “Komar” Timura Makarevića, zbog političkog i društvenog konteksta regionalnoj publici posebno će biti zanimljive dvije srpske serije: “Nobelovac” o Ivi Andriću i “Sablja” o ubojstvu Zorana Đinđića.
Moćni politički triler “Sablja” kreirali su i režirali Vladimir Tagić i Goran Stanković, autori koji su akcijske snimke “iz ruke” izmiješali s arhivskim materijalom uličnih prosvjeda nakon otetih izbora u septembru 2000. godine, kaosa nakon atentata na srpskog premijera tri godine poslije i posljedičnih masovnih uhićenja pripadnika Zemunskog klana, koji je bio upetljan u likvidaciju. Osim što se gleda kao najuzbudljivija lekcija iz povijesti, ova ansambl-drama okuplja i neka od zaista najvećih regionalnih glumačkih imena, među kojima su i naša Tihana Lazović u ulozi Đinđićeve supruge Ružice te Bojan Navojec kao mafijaš Dušan Duća Spasojević. Đinđića odmjereno igra Dragan Mićanović, Predrag Bjelac je Vojislav Koštunica, a posebno su uvjerljivi Marko Grabež u ulozi Čede Jovanovića i Sergej Trifunović kao ratni zločinac Milorad Ulemek Legija. Prije gala projekcije u Sarajevu, serija je sasvim zasluženo dobila i nagradu Canneseries za najbolju kolektivnu glumačku interpretaciju, koju su u Cannesu u ime cijele ekipe primili mladi glavni glumci Milica Gojković i Lazar Tasić. Zbog tog je natjecanja bila odgođena i već najavljena premijera na RTS-u, koju sada još željnije iščekujemo.
Serija “Nobelovac”, s druge strane, jedno je od festivalskih razočaranja. Napisao ju je, režirao, producirao i u njoj glumi Tihomir Stanić, koji je u karijeri mnogo puta glumio Ivu Andrića, pa je i osjetio zov da o njemu napravi seriju. Ovo mu je prva režija i četvrto iskustvo pisanja, od kojega je prvo bilo na TV filmu “Na Drini ćuprija”, a posljednje na kontroverznom filmu “Dara iz Jasenovca”. Možda baš zbog toga, Stanić je na konferenciji za novinare nakon premijere imao potrebu reći kako mu je bilo posebno važno da na projektu o Andriću okupi ljevičarsku autorsku ekipu te da su bježali od bilo kakvih nacionalizama.
Radnja “Nobelovca” smještena je u nekoliko jesenjih i zimskih mjeseci 1961. godine, od trenutka kada Andrić sazna za nominaciju, pa do primanja velike nagrade u Švedskoj. Dok mu novinari opsjedaju kuću, a političari vire iz gaća, Andrić se prisjeća okupacije Beograda i kraja Drugog svjetskog rata, nepovjerljivosti novog režima prema njemu i drugim piscima, pritisku da se svrsta na komunističku stranu te ambivalentnog odnosa s najbližima, koji su preko noći označeni kao klasni neprijatelji. Spominje se mnogo i Krleža, kojega glumi naš Damir Lončar, a posebno su zanimljivi Aleksandra Pleskonjić kao Isidora Sekulić, Milivoje Obradović kao Milovan Đilas te Nebojša Milovanović u ulozi Koće Popovića. Andrićevu ljubav i legendarnu jugoslavensku kostimografkinju Milicu Babić suvereno igra Selma Alispahić, koja je nedavno zasjala i u seriji “Znam kako dišeš” Jasmile Žbanić.
Usprkos pojedinačnim dobrim ostvarenjima, ukupan je dojam “Nobelovca” nažalost slab. Serija je režirana drveno i pomalo staromodno, što se vidi i u pristupu vizualnim efektima, kojima se inače bavi koredatelj serije Boriša Simović. Brojni detalji pokazuju da su autori “Nobelovca” uložili mnogo truda u proučavanje Andrićeva života i političkih okolnosti u kojima je djelovao, no stvarna povijesna lica zapravo su jedini zanimljiv dio serije koja nam je mogla i trebala ponuditi više.
