Prije nekoliko mjeseci Shakira je objavila španjolski album "Fijacion
Oral Vol. 1", sazdan od stilskih kontrasta. U cušpajzu su se našli
konvencionalni pop, retro natruhe, mahniti flamenco i electro beatovi
kojim je pokušala očuvati vezu s modernijim segmentima američkog i
europskog tržišta.
Dodatak naslovu (vol. 1) sugerirao je nastavak priče koji je publici
isporučen sada, u vrijeme predbožićne groznice i to u svojoj
engleskoj varijanti.
Za razliku od žanrovski šarenog i površnog prethodnika, novi
album otkriva Shakiru kao pjevačicu željnu artističke afirmacije, a ne
samo vlasnicu donekle atraktivnog lica i zamamnih tjelesnih proporcija.
"Oral Fixation Vol. 2" stiže umotan u uobičajeno kičast ovitak s
likovnim rješenjem punim biblijskih konotacija (stilizirana fotografija
poluobnažene Shakire s jabukom u ruci i malenim djetetom ispružene
ruke) i s jedanaest novih pjesama od kojih su dvije, "The Day And The
Time" i "Something", posuđene (i prerađene) s prethodnog Vol. 1 albuma.
Preostale skladbe sve redom produkcijski oblikovane iskusnom
rukom legendarnog Ricka Rubina prebacile su temperamentnu
Kolumbijku na teren radiofoničnog popa, disca (jeziva "Timor") i
country-rock balada koje donekle podsjećaju na ono što je prije
osam-devet godina mnogo bolje radila Sheryl Crow.
Premda se njezinu vokalu, ma kako grlen i na trenutke iritantan bio, ne
može zanijekati stanovita osobnost, kvaliteta pjesama rijetko premašuje
granicu srednjostrujaškog prosjeka. No kao i u slučaju prethodnika,
uspjeh "Oral Fixation Vol 2" ovisit će manje o glazbi samoj, a osjetno
više o tome do koje će mjere Shakira odbaciti suvišnu odjeću u
videospotovima koji slijede. (D. L.)
SHAKIRA ORAL FIXATION Vol. 2 (Sony/Menart)
