Sad kad je razotkriven lukavi marketinški trik sa pseudonimom i kad je
javnost doznala da se iza tajanstvenog Alena Bovića, navodnog autora
"Metastaza" (Konzor, ur. M. Šarac i S. Jelinčić), krije književni
početnik, liječnik Ivo Balenović, što je ostalo od nekoliko mjeseci
duga medijskoga pretjerivanja o tom romanu kao najvećoj ovogodišnjoj
književnoj senzaciji?
Ostalo je, recimo na početku, premda je to neuobičajeno u književnoj
kritici, jedno od najoriginalnije dizajniranih izdanja u našem novijem
nakladništvu, knjiga kao likovno-grafički i fotografski artefakt
vrhunskoga dometa Gabrijele i Kristijana Topolovca. Stranice koje s
crtovljem knjigu pretvaraju u bilježnicu i efektne fotografije žestokih
prizora iz navijačkog, narkomanskog i nasilničkog miljea dijela
hrvatske mlade "izgubljene generacije", najprikladnija su moguća oprema
za tekst koji jednakom žestinom, snažnim dokumentarizmom i mjestimice
jedva podnošljivim naturalizmom, vulgarnošću i politički nekorektnim
govorom opisuje isti taj luzerski krug.
Kao da je sami glavni akteri (Filip, Krpa, Mrtvi i Kizo) izravno govore
u neki tajno im priključeni prislušni uređaj, pred čitateljem se
odmata, naizmjence u dijaloškoj i monološkoj formi (a dijelom i u
obliku zapisa halucinantnih snova pod utjecajem droge ili alkohola),
izravna i jeziva priča o paklu droge, seksa, politike i kriminala.
Originalnosti u priči nema, ona je i tematikom i izborom pojedinih
motiva, čak i strukturiranjem građe gotovo "prepisani" Irvine Welsh,
ali, bože moj, i Shakespeare je "posuđivao" tuđe priče.
U izvedbi ima autentičnosti, napose u "skidanju" kolokvijalnoga
zagrebačkog izričaja i njegova pododjeljka, žargona
narkomansko-dilerskoga podzemlja, te u satiričnim ubodima u hrvatsku
(po)ratnu mračnu svakidašnjicu. A ima i neke gotovo perverzne
privlačnosti u sirovoj energiji kojom zrači surovi polusvijet koji
Bović/Balenović rekonstruira u svom prvijencu. Preporuka: doktore,
nastavite pisati; ima u ovom društvu još metastaza koje "zaslužuju"
Vašu (u drugom pokušaju vjerojatno i uspjeliju) književnu kemoterapiju!
KRITIKA
Sirova energija surovoga polusvijeta
