Voljeti grad, to znači voljeti njegove ljude. Izreka: "Sjeti se smrti", danas se još jasnije u nas može razumjeti ako se izgovori ovako: "Sjeti se Vukovara". Rene Medvešek i Čedo Antolić okupili su sinoć u Teatru Exit punu dvoranu onih koji su smogli snage sjetiti se Vukovara i njegova stradanja otprije točno 11 godina i njegova pjesnika i novinara Siniše Glavaševića koji je poslije pada grada odveden iz bolnice, da bi poslije nekoliko godina njegovo tijelo bilo pronađeno na Ovčari. Danas počiva na Mirogoju. Kao da je slutio svoj skori završetak zemaljskog života Glavašević je svojem uredniku na Hrvatskom radiju, Mladenu Kušecu, nekoliko dana prije smaknuća, faksom poslao svoje intimne zapise koji su poslije posmrtno objavljeni kao "Priče iz Vukovara". Nema u njima mržnje, nema gorčine, nema očaja... Samo obilje ljubavi kojom kupa ljude i svoj grad. Svjedočio je o tome sinoć i sam Kušec.
Posvjedočio je to i Rene Medvešek kazivajući Glavaševićeve zapise očito i osobno tronut. Kao vrstan glumac, ali i kao svjedok vremena, dakle suvremenik Siniše Glavaševića, pa i njegov vršnjak, progovorio je iz dubine svoga bića o klupama koje je netko ukrao, o prvim poljupcima koji su darovani i primljeni, o vjeri koja spašava i čuva od očaja. Glazbenik Čedo Antolić, gitarom i svojom pjesmom, skladno se uklopio u večer naslovljenu "Grad - večer sjećanja na Vukovar". Pjevao je o ljubavi prema Bogu i ljudima. Večeras će njih dvojica u Teatru Exit ponovo, pod raspelom, biti domaćini svima onima koji vjeruju, kao što je to vjerovao i dokazao Siniša Glavašević, da je Riječ na početku svakog djela. I dok je publika u tišini napuštala dvoranu Teatra Exit, nekoliko koraka dalje, na već zaboravljenom zidu ispisanom izblijedjelim imenima poginulih i nestalih u Domovinskom ratu, gorjeli su lampaši za one koji su tamo gdje je i Siniša Glavašević.
Želimir Ciglar
