Dramski pisac Ivor Martinić i redateljica Anja Maksić-Japundžić zajedno imaju pedeset i osam godina. A baš će Ivorov uradak “Drama o Mirjani” u Anjinoj režiji biti prva (veća) premijera 150. sezone na 150 godina staroj pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Nismo bastion klasike
Prije zagrebačke, Martinićeva drama imala je beogradsku i ljubljansku premijeru. U Beogradu je Mirjanu glumila Mirjana Karanović, u Ljubljani je režirao Dušan Jovanović, dakle velika kazališna imena. Stoga se ne treba čuditi što su se Martinićeva teksta prihvatili i u HNK koji, prema riječima ravnateljice Drame Sanje Ivić, barem u jubilarnoj sezoni, ne želi biti tvrdi bastion klasike. I redateljica je tako upomoć pozvala skladatelja Darija Bulića, čije su note aranžirali uvijek veseli Soulfingersi. Možda u teatar svojim svadbenim odijelima i plesnim pokretima privuku i mlađu publiku, kojoj redateljica obećava soul operetu.
Glume, pjevaju i plešu
– Rijetko sam kada miran prije premijere, ali sada sam miran – tvrdi Martinić, koji je diskretno ali uporno pratio pokuse na velikoj sceni na kojoj će glumiti, pjevati i plesati Alma Prica, ali i Branka Cvitković, Maja Posavec, Livio Badurina, Siniša Popović, Lana Barić, Vanja Matujec, Bojan Navojec i Marijana Mikulić.
A u čast jubilarne sezone, danas je, na dan kada je prije 115 godina car Franjo Josip otvorio zgradu HNK, otvorena i suvenirnica koju potpisuje studio Bruketa i Žinić. Tamo će publika moći kupiti bookmarkere i olovke za deset kuna, kišobrane za 65 te pravi kazališni dalekozor za 400 kuna. Najskuplji suvenir je mala replika Meštrovićeva "Zdenca života" za koji valja izdvojiti 750 kuna. A televizije će preplaviti i vještičji spot koji potpisuje nagrađivani Luminus s Olgom Pakalović u prvom planu.
HNK je kuca koja ima najizrazeniji nesrazmjer izmedju utrosenoga novca i ponudjene kvalitete programa. HNKovski programi su dno kazalisne produkcije, ali se na racun toga sto se radi o sredisnjoj nacionalnoj kuci, taj trash obilato i nezasluzeno financira i to to na stetu svih onih programa koje smo mogli dobiti da se novac uzaludno ne ulipava u tu zutu rupu bez dna. hnk je potreban, ali je potrebna i odgovornost za program koje nema. u hnk rade ljudi koji godinama ne nastupaju, a primaju placu. u svakoj drugoj firmi to je nedopustivo.