“Upitnik”, “Izazov”, “20pet”, “Šifra”,“Potjera” – Joško Lokas sinonim je za televizijske kvizove. Početkom ove godine ratnim serijalom “Nestali” predstavio se i kao ozbiljan autor i scenarist. Uoči obilježavanja Oluje, njegova mini ratna serija od četiri nastavka bit će prigodno reprizno emitirana, počevši od večeras na HRT 1, a to je ujedno i povod da doznamo čeka li nas uskoro možda i njena druga sezona.
Prvu epizodu “Nestalih” u veljači je gledalo gotovo pola milijuna Hrvata, postala je najgledanija serija HRT-a, a mazila ju je i kritika. Laskavo, pogodili ste “u sridu”. Što mislite, čime ste postigli takav uspjeh?
Pa iskreno, kada smo kretali u tu priču, Domagoj Jović, Vedran Kasap i ja (Clinica studio) mogli smo samo sanjati o tako velikoj gledanosti i reakcijama koje su uslijedile. Bili smo svi vrlo napeti uoči prikazivanja prve epizode i skupili smo se kod mene doma kako bismo odgledali premijerno prikazivanje na HRT-u. Cijelo vrijeme na liniji smo imali prijatelje i poznanike, prave sudionike ratnih zbivanja u Hrvatskoj tih godina, a čije smo priče ugradili u te četiri epizode “Nestalih”. Željeli smo tim ljudima, koji su nam nesebično iskazali povjerenje, čista obraza ponovno pogledati u oči jer je tema Domovinskog rata opravdano vrlo osjetljiva. Znali smo od samog početka da ne možemo ispričati ratni put svakog branitelja, ali smo se nadali da ćemo ih podsjetiti na dane kojima su nas nepovratno zadužili.
O scenariju ste promišljali i na njemu radili oko 20 godina. Što je bio osnovni okidač za seriju takvog tipa?
Životi i sudbine mojih prijatelja, rodbine, odnosno ljudi koji su, ne razmišljajući, u prvim danima rata otišli na put pun neizvjesnosti. Onih koji nisu kalkulirali i koji su nesebično stavili svoj život na kocku za ono što danas uživamo, slobodu. Neki od njih nikada se nisu vratili, a neki koji su se vratili nestali su kao mladi ljudi koje sam poznavao prije rata, a vratili su se kao ozbiljni muškarci, možda i prerano sazreli. Danas, kada sjedim s njima, razmišljam kako bi izgledali da nisu vidjeli sve što su vidjeli i da nisu prošli sve što su prošli.
Za rata ste bili student u Zagrebu. Kako se na vas odrazilo to vrijeme, kako ste doživjeli kaos koji je vladao u državi?
Čovjek s kojim sam trebao studirati otišao je u rat. Dugo smo razgovarali o tome što i kako dalje i sjećam se rečenice koju je izgovorio: „Netko mora završiti studij, a netko mora završiti rat.“ Tako smo se i rastali. Srećom, danas smo povezani najviše moguće i drago mi je što sam ga mogao upoznati s ekipom “Nestalih”. Kada ga pogledate, ne biste nikada rekli da je sve to prošao, a zahvaljujući njemu i mnogima poput njega koji su napravili istu stvar i moja kći Noa danas upisuje studij.
Riječ je o osjetljivoj temi povezanoj i s obljetnicom Oluje. Kako ste prikupljali priče, koliko ste bili na terenu, razgovarali s braniteljima?
Opravdano osjetljivoj jer ni vi ni ja ne možemo zamisliti kroza što su za vrijeme rata prošli ti ljudi, ali treba naglasiti i vrijeme poslije rata. Znamo tek mali dio toga, onoliko koliko žele podijeliti s nama, a upravo su te njihove priče bile dio mojeg života. Otvarale su nove ljude, koje ne poznajem i situacije koje ne možemo ni zamisliti. U svakoj od njih bila je ista poveznica. Čovjek. Sve te priče povezuju ljudi s nadimcima, ljudi koji su bili tamo mahom da budu odgovorni jedni za druge. Upravo o takvim malim, a velikim ljudima govori i serija “Nestali”.
I kakve ste reakcije na kraju dobili od branitelja, jesu li zadovoljni projektom ili je bilo zamjerki?
Branitelji imaju pravo na sve jer oni su ondje bili. Oni čije smo priče prikazali i koje smo upoznali stvarajući seriju bili su zadovoljni, ali to ne znači da nema onih koji nisu jer, ponavljam, nemoguće je ispričati ratni put svakog branitelja, ali ne smijemo prestati pričati priče.
Snimali ste od Velebita do kanjona Zrmanje od svibnja do srpnja 2019. na 60 lokacija, svaki dan 70 ljudi na snimanju, 20 glumaca i još uz to statisti. I fizički i tehnički i financijski zahtijevan posao za malo hrvatsko filmsko tržište. O kolikim je svotama tu riječ?
U šali smo na NEMU u Zagrebu rekli da je to vani budžet za društvene mreže s obzirom na to da proizvodimo više od 200 minuta sadržaja i to većinom u eksterijeru na vrlo nepristupačnom terenu s vrlo velikom ekipom ljudi. Cijeli smo serijal snimili s dva “unita” i to 30 dana “first unit” i pola od toga “second unit”. Velika je to mašinerija s obzirom na ograničena financijska sredstva, ali nadam se da su gledatelji i struka prepoznali želju da i u tim uvjetima stvorimo visoku produkciju.
Je li u Hrvatskoj, prema vašem mišljenju, realiziran baš pravi ratni film dostojan spomena na Domovinski rat?
Nadam se da nećemo čekati upravo taj jedan film nego da ćemo konstantno snimati. “Živi i mrtvi” i “Broj 55” odlični su primjeri. Mišljenja sam da ratna tematika mora biti zastupljena kao i sve ostale teme. Ne na štetu drugih tema, nego s njima. Nadam se da ćemo u godinama koje dolaze još više snimati jer ako nestane domaća produkcija, onda nam se crno piše.
Kako ćete provesti obilježavanje Oluje?
U društvu onih koji su taj dan ušli u Knin i krenuli dalje.
Ima li nade da uskoro vidimo i drugu sezonu “Nestalih”?
Kada se dogodila epidemija i kad nas je sve zatvorila u kuće, pomislio sam na armagedon, a onda sam uzeo skice druge sezone “Nestalih”, koje već dugo imam, i počeo pisati scenarij. Vrlo brzo sve je bilo gotovo jer je opet riječ o istinitim pričama koje su bile prikupljene prije dvadesetak godina. Nastao je scenarij druge sezone koji smo spremni snimati tijekom dva mjeseca. Velika nam je želja snimiti drugu sezonu, ali za to je potreban partner poput HRT-a tako da za sada ostaje samo nada da će tako i biti.
Ostaju li likovi i glumačka ekipa isti i što se s njima događa u drugoj sezoni, oko čega se vrti radnja?
Ostaje cijela šestorka. Delon (Alan Katić), Prka (Goran Navojec), Sikira (Bojan Navojec), Nervoza (Filip Križan), Gradski (Marko Cindrić) i Pape (Vedran Živolić) i dalje su s nama, ali upadaju u nove probleme jer je s njima, ako se sjećate, i Snježana (Sandra Lončarić) te zvijer rata Živadin (Enes Vejzović) sa svojim prijateljima oficirom VRSA (Mladenom Čuturom) i ratnim profiterom Makroom (Tarikom Filipovićem). Redatelji su i dalje Kristijan Milić i Goran Rukavina. Direktor je fotografije Mirko Pivčević, za masku je zadužena Ana Bulajić Črček, za kostime Vedrana Rapić, za scenografiju Damir Gabelica, a tu su i mnogi drugi. Dakle, cijela ekipa prve sezone ostaje na okupu. Radnja se nastavlja na jutro 4.kolovoza, gdje je i stala. Za razliku od prve sezone, uvode se retrospektive. Pokazujemo male retrospektive, onako kako je rat za našu šestorku i počeo. U prvoj sezoni smo ih verbalizirali jer sam ih kao priče i sam tako dobio, a u drugoj sezoni ih i prikazujemo. Spremni smo. Scenariji su gotovi, ekipa kompletirana i možemo početi snimati u roku od dva mjeseca jer ostajemo na Velebitu, tako da većinu stvari oko serije koje nas očekuju znamo. Ono što ne znamo, povezano je sa scenarijem novih četiriju epizoda, jest pregled novih lokacija vezanih za priču druge sezone. Uvodimo dosta novih likova i prikazujemo razdoblje s početka devedesetih koje je prethodilo okupljanju “Nestalih”.
