Od 1967. i rada za film o Beatlesima "Yellow Submarine" pa sve do nominacije za Oscara, koju je dobio 1999. za film "3 Misses", Paul Driessen neprestano je bio magnet za nagrade i pohvale. Zato i nije čudno što je upravo on ovogodišnji dobitnik nagrade za životno djelo Svjetskog festivala animiranoga filma, čiji je gost od njegovih najranijih dana.
- Prvi put sam u Zagrebu bio 1974, a poslije sam dolazio nekoliko puta osamdesetih godina. Kad je o festivalu riječ, uvijek sam imao isti osjećaj intimnog festivala okrenutog prema animatorima. To je pomalo obiteljski festival: na njemu je puno lakše pronaći ljude i s njima razgovarati nego na drugim festivalima. Moram reći i da je kvaliteta filmova viđenih sinoć bila na vrlo visokoj razini, što je također zajedničko mojem sjećanju na festival iz sedamdesetih.
Zanimljivo je da usporedno radite za nizozemske i kanadske producente. Postoji li razlika u tim produkcijama?
- Postoji mala razlika. Više ne radim u Nizozemskoj, ali radim njihovim novcem, pa tako upravo sudjelujem u kanadsko-nizozemskoj koprodukciji. Kanadski National Film Board puno više inzistira na tome da animatori baš rade u Kanadi, dok je u Nizozemskoj najvažnije da ste Nizozemac, a ne gdje stvarate filmove. Zanimljivo je da mi moja pozicija omogućava lakše plasiranje filmova, jer Kanađani vole kad im ponudim nešto europsko, dok su Nizozemci oduševljeni kada predložim film s izričito sjevernoameričkom temom. To im je egzotično, barem ja tako mislim.
Zašto ste se u filmu "The Boy Who Saw the Iceberg", s kojim ste se predstavili na ovogodišnjem festivalu, odlučili za priču o "Titanicu"?
- Naravno, to je priča o "Titanicu", što se jasno može vidjeti na kraju filma. Ako spomenete u istoj rečenici veliki brod i ledenjak, svi znaju da govorite o "Titanicu". No "Titanic" ovdje nije u prvom planu, već mali dječak na velikom brodu, koji je slučajno "Titanic". Volim koristiti legende i priče poznate ljudima i onda im dati novi sadržaj.
Predstavnik ste klasične cel animacije. Što mislite o utjecaju kompjutora na animaciju?
- U početku su htjeli stvoriti kompjutore koji će zaustaviti animatore da animiraju, jer su mislili da animatori ne vole crtati. Trebalo im je deset godina da shvate da su u krivu. Sada kompjutori pomažu animatorima, pa ih i ja koristim. Jednostavno, s njima je lakše, jeftinije i brže stvarati klasičnu animaciju.
Što možemo od Vas očekivati za sljedeći Animafest?
- Imam puno planova, cijeli popis. Svaki put kada dobijem neku ideju, zapišem je na kraj toga popisa. Neke su ideje prilično tradicionalne, dok su druge više eksperimentalne. Još nisam siguran, ali moj sljedeći uradak najvjerojatnije će se baviti samim filmom i načinom na koji on funkcionira.
Josip Jurčić
