Ako bi se neki glazbeni sastav s prostora bivše države mogao nazvati regionalnim, onda je to Crvena jabuka. Jer, zasigurno će napuniti dvorane u kojima nastupaju, bilo to u Skoplju ili Karlovcu, Zagrebu ili Podgorici. Doček će uvijek biti isti. I njihov pjevač i frontmen Dražen Žerić Žera ima sličan status.
Savršeno je jasno zbog čega – i Jabuka i on ostali su dosljedni sebi, unatoč ratu koji su i sami prošli ne dopuštajući da ih emocije udalje od bilo kojeg dijela njihove publike koju su 80-ih izgradili.
Sada Crvena jabuka izdaje novi veliki album jednostavno nazvan 2016. Žeru smo ulovili na ljetnoj turneji, našao je nekoliko trenutaka da odgovori na naša pitanja.
Ako se ne varam, ovo je 23. album Crvene jabuke. Osim toga, prošlo je i 30 godina od osnivanja grupe. Nije li vam dosta?
Da, trideset godina je puno na papiru i stvarno jest. Nekako, meni je to brzo išlo, ne osjećam umor i ostalo što ide uz to, mladi smo mi. Ha, ha, ha, šalim se.
Na mene su utjecali Bijelo dugme, Kemal Monteno, plus Davorin Popović i Indexi. Imao sam sreću života u Sarajevu
Novi album jednostavno se zove 2016., tri godine prošlo je od posljednjeg. Na njemu je čak 25 pjesama. Ima li nekog zajedničkog nazivnika, o čemu je riječ, ima li neka posebna poruka koju nosi?
Svaka pjesma nosi svoju poruku, pogotovo Mliječni put. Svi smo negdje tu. Ode Žera u mornare –umjetnički je opisan moj izlazak iz Sarajeva 1994. godine. Nikad ne snimimo pjesmu onako reda radi, svaka je rođena prirodnim putem.
Nalazim na albumu i nekoliko zanimljivih suradnji, poglavito s Gustafima. Tu je i klapa Puntamika. Rekao bih da je to prilično neuobičajeno. Odakle potječe ta ideja?
Ovo čime sa ja bavim nema pravila, kao što ne bi trebalo biti ni u slikanju, pisanju, filmu, sve je izvedivo. Tako smo u jednoj Kvarner-Istra pjesmi osjetili Gustafe i nastala je suradnja. Tako je i s klapom Puntamika.
Rekli ste u jednom prošlogodišnjem intervjuu da ste razočarani današnjom scenom. Spominjali ste taštinu, noževe u leđa. Je li još uvijek tako? U glazbi ste više od 30 godina, zbog čega se otišlo u te stranputice?
Budući da sam 80-ih bio suvremenikom te scene, ruku na srce, ne bih ovo danas htio nazvati scenom. Mnogo više se očekivalo. Ove 2016. gledamo paradu lažnog glamura silikona. Ali ne bih komentirao, svaka roba ima kupca, naravno. Srećom, postoji još scena koja je nastavila tijek vremena, ali mediji je ne prate. Bitna je senzacija, od vremenske prognoze do stanja na cestama. Koga od medija, ako nije senzacija, interesira dobra kazališna predstava, dobra knjiga, dobar film, dobra slika? Ako nije senzacija, sve će to dugoročno sigurno imati posljedice.
Željko Bebek i ljudi poput njega nisu dovoljno prepoznati, takav je komentar Ministarstva kulture, pa tko je onda prepoznat?
Ove je godine i 30 godina od smrti Dražena Ričla i Aljoše Buhe. Mislim da je prošle godine bilo prvi put da ste se javno prisjetili tog tužnog događaja. Kako je to na vas osobno utjecalo? Bili ste odabrani da budete novi pjevač sastava, vjerojatno to nije bilo lako.
Čovjek teške trenutke čuva za sebe, tako su i Dražen Ričl i Aljoša u srcima. Ne treba to stalno isticati. U posljednje vrijeme se spominju jer je 30. godišnjica njihove smrti i 31 godina benda i bitno je da nisu zaboravljeni.
Odakle tolika strast prema pušenju? Bili ste poznati po cigareti i uz mikrofon, i po pet kutija cigareta dnevno!
Miris cigarete i espressa, to je to! Svatko ima nešto, ali eto, onaj tko ne puši, nek ne počinje. Malo je ovakvih tipova poput mene!
Druga stvar po kojoj vas rado pamtimo su starke. Danas vidimo da se vraćaju, ako su ikad i otišle. Je li bio neki poseban razlog da ste ih odabrali? Jeste li ikada imali nekog stilista?
Stilist? Ha, ha lažnjak zanimanje u Hrvatskoj! Meni je pjesma najbitnija i oblačim se kako se osjećam, što bi trebali raditi svi ljudi. Starke nisu nikad izašle niti se vratile, tako je samo u glavama nekih stilista. To je brend, to je način života. Bezvremenske su kao i još nekoliko brendova, kao Das Auto VW, kao Ray-Ban...
Živimo u posebnom vremenu, najblaže rečeno. Crvena jabuka svira po svim zemljama bivše države. Meni se ne čini da se i u jednoj od tih država živi bolje ili da barem izgleda da će biti bolje. Slažete li se, vi ćete, vjerujem, bolje znati?
Putujemo puno i svugdje. Ne vidim da je negdje dobro, da se živi. Bilo bi dobro da imamo zatvoren krug turizam – seljak, hrana domaća... Ali, otišlo se u drugom smjeru.
Je li publika na vašim koncertima u zemljama bivše Jugoslavije ona ista ili su to neki novi klinci? Možda su roditelji prenijeli tu ljubav?
Publika je ista, u prvom redu mladost, a u zadnjem zrelost. Lijepo je da pjesma spoji par generacija.
Imali ste brojne mentore kroz karijeru, Bijelo dugme, Kemala Montena. Za koga mislite da je na Crvenu jabuku i vas osobno najjače utjecao?
Nakratko svi oni, plus Davorin Popović i Indexi. Imao sam sreću života u Sarajevu da od njih nešto naučim.
Gdje ljetujete, stignete li uopće? Poznato je da ste redoviti gost naše obale. Imate li neko posebno mjesto?
Više mjesta! Uživam otići na Makarsku rivijeru, Pelješac, otoke, posebno na Korčulu.
Dojam je da je i kultura u stanovitoj regresiji. Naglasili ste to prošle godine u jednom razgovoru za Sarajevo. Sada se i u Hrvatskoj raspravlja o kulturi, a ministar nam je porijeklom iz BiH. Je li to točno ili smo ipak napredovali, u Hrvatskoj se snimaju dobri filmovi...
Bilo bi lijepo kad bi se neki novinar počeo baviti stručnim mističnim povjerenstvima Ministarstva kulture. Željko Bebek i ljudi poput njega nisu dovoljno prepoznati, takav je njihov komentar, a i meni su isto odgovorili. Pa onda možda da se objavi tko je prepoznat dovoljno, a ima ih podosta za koje nikad nisam čuo. To je bilo i za vrijeme prošle ministrice i njenog zamjenika. Ministar potječe iz BiH? Ne vidim ništa loše u tome, stručnost i širina su najbitniji. Što se filmova tiče, rade se dobri filmovi i to je odlično. Drago mi je da se to događa u ova teška vremena za sve čime se čovjek bavi.
>> CMC Festival u Vodicama: Dražen Zečić otvorio velikim koncertom, fanovi napunili rivu
Žera svaka čast! A šangajke prije starki nečemo spominjat. L.P.