S površinom od 1,001.450 četvornih kilometara Egipat je gotovo 18 puta veći od Hrvatske. Broji 68,360.000 stanovnika, što je oko 15 puta brojnije od stanovništva naše zemlje.
Dataciju postanka država najbolje je ni ne dovoditi u vezu, a nemamo ni piramide, no jake veze između dviju zemalja ipak postoje. Upravo time bavi se izložba “Egipat u Hrvatskoj: hrvatska fascinacija starim Egiptom” doc. dr. sc. Mladena Tomorada. Proteže se na dva kata zagrebačke Mimare, podijeljena je u 21 tematsku cjelinu i prati kompletan pregled egipatske prisutnosti na hrvatskom prostoru od prvog tisućljeća prije Krista do danas. Od arheoloških artefakata poput novčića, posudica, amajlija ili kolekcije stakla, dokumentarnih filmova snimljenih davne 1932. do prvih luksuznih putovanja bogatih Hrvata 20-ih godina prošlog stoljeća, Stepinčevih hodočašća, utjecaja Egipta na rad Ivana Meštrovića pa do Tita i Vladimira Nazora.
– Prvo tisućljeće prije Krista počinje cijelu priču, a objedinili smo ga kartom svih nalazišta egipatskih predmeta kod nas. Rani predmeti poput egipatskog novca ptolomejskih vladara iz 2. st. pr. Kr. ovdje konkretno iz Like, uglavnom su nađeni na otocima, a donijeli su ih grčki trgovci. Dio je posvećen i širenju egipatskih kultova našim prostorima, čemu svjedoče skarabeji i figurice iz 1. st. pr. Kr. s Krka, štovani u pogrebnim običajima Egipćana. Stavljalo ih se po 400 u grobnice, a posao im je bio obavljati u zagrobnom životu sve u ime pokojnika. Iz tog drevnog doba izložena je i glava faraona srednjeg kraljevstva, ne zna se točno o kojem je vladaru riječ. Preddinastijski predmeti su i posudice iz 3500. pr. Kr., što je početak faraonskog razdoblja – govori Tomorad.
Izloženi su svi predmeti iz Mimarine zbirke, stotinjak knjiga i rukopisa, mogu se pogledati četiri dokumentarna filma. Onaj iz 1932. iz domaće produkcije prikazuje tadašnje putovanje jugoslavenske elite u Egipat, film iz 1938. privatnu zabavu tematike egiptomanija. Treći je iz 1968. o hrvatskoj tvrtki koja daje prijedlog kako sačuvati Abu Simbel te iz 2012. o istraživanju Haulikove mumije. Samo filmske građe ima u trajanju dva sata, a tu je i stotinjak stranica tekstova na panoima te slike iz 45 hrvatskih institucija. U pitanju je ekstremno poučna i zanimljiva izložba za koju valja izdvojiti vrijeme.
– Zanimljiv dio je recimo iz kolekcije Sabine Kaštelančić. Ona je učiteljica u školi i daljnji rod Vere i Ivana Meštrovića te posjeduje fotografije obitelji Meštrović koja je putovala Egiptom. One su izložene kao i primjeri egipatskog utjecaja na Meštrovićev umjetnički rad u kojem u prikazu evanđelista egipatske bogove Horusa, Amona i Sekhmet komporira u likove Ivana, Mateja i Luke – kaže Tomorad.
Dio je posvećen i arhitekturi koje je najznačajniji predstavnik Dioklecijanova palača s kamenim spomenicima, stupovima i 12 otkrivenih originalnih sfingi, sumnja se da ih ima još, donesenih u Split iz Karnaka. Sfinge konkretno, nastale 1450. pr. Kr. k nama su donesene krajem 3. st. Posjetitelji će naučiti ponešto i o hrvatskom iseljeništvu i 4000 Hrvata koji su gradili Sueski kanal, a saznat će da je i kardinal Stepinac 1937. vodio hodočašće u svetu zemlju Egipat.
– Trajalo je oko mjesec dana, izradili smo i kartu tog hodočašća, a postojao je i film o tome, no vrpca je izgorjela 1996. – otkriva Tomorad pa nastavlja:
I Vladimir Nazor 1935. putuje Egiptom i piše knjigu „Od Splita do piramida“. I ona je izložena. Rani novi vijek pak pokriven je zabilješkama prvog hrvatskog putopisca Jurja Rasinjanina koji je u 16. st. zarobljen u vrijeme turskih ratova i odveden u Konstantinopol, nakon čega završi u Egiptu u službi jednog turskog kapetana. Opisao je i ocrtao tih svojih nekoliko egipatskih godina u dva rukopisa. Imamo i Jakova Šašela, Karlovčanina koji 1863. piše rukopis o Egiptu, a tu su i njegove puške iz Karlovačkog muzeja.
Isto tako, svi znaju za Andriju Štampara kao osobu koja se prva počela baviti javnim zdravstvom, no njegov prethodnik je Fran Gundrum Oriočanin koji je, osim liječnik, bio i javni donator, kolekcionar i amaterski arheolog, amaterski povjesničar, književnik i autor rukopisa o Egiptu za kojeg do lani gotovo nitko nije znao da postoji.
– Taj rukopis transkribirali smo i planiramo ga objaviti. Ima 450 stranica Gudrumovih putovanja po Egiptu. Zgodno je spomenuti da je on bio i najveći kolekcionar Bana Jelačića i sve zbirke koje u Hrvatskoj postoje o banu Jelačiću su njegove i čuvaju se u Povijesnom muzeju. I općenito, osobe koje su donirale i egipatske predmete u 19. st bile su visoko obrazovani ljudi. Najveća egipatska zbirka u Hrvatsku došla je donacijama plemstva i ljudi koji su radili u Hrvatskom saboru 1867. Skupili su 7000 forinti – Drašković, Haulik, Strossmayer... kupili privatnu zbirku i donijeli je u Hrvatsku – kaže Tomorad.
Zanimljiv izložak su i fotografije talijanskog fotografa Antonija Beate. Danas jedna njegova fotografija na tržištu vrijedi oko četiri tisuće funti, a njegovih 37 fotografija Egipta u 19. st. godinama se čuva u Dubrovačkom muzeju. Tu su i različite publikacije naših autora, više od 400 njih, koje se bave Egiptom, a dio je posvečen i Titu koji je 17 puta bio u Egiptu pa je fotografija na tu temu nabavljena iz Muzeja Jugoslavije. Izložba idealna za učenje kulminira digitalnom hrvatsko-engleskom bazom svih egipatskih predmeta hrvatskih institucija na kojoj je Tomorad počeo raditi 2003. godine, a koja se može pretraživati u Mimari, ali i kod kuće. Sadrži preko četiri tisuće predmeta iz 43 institucije podijeljenih u 40 zbirki, opsežna je toliko da joj se klanjaju i europski stručnjaci egiptologije, a nalazi se na croato-aegyptica.starapovijest.eu.
Izložba u Mimari otvorena je do 14. listopada, a potom je u planu seljenje jednog njezina dijela po Hrvatskoj.
VL veliča zličinca koji je ubio stepinca