Hrvatski i bosansko-hercegovački rockeri znatno su kvalitetniji izvor informacija o posljednjem desetljeću komunizma u Jugoslaviji, nego što su to političari koji većinom šute o sustavu kojega su bili dio ili dave dosadnim i neuvjerljivim veličanjem svoje uloge.
Sinoć se netko na Trećem programu HRT-a jako dobro sjetio da nam u pristojno vrijeme, u 21.30 h, ponovno pusti duhovit i vrijedan dokumentarac "Druga strana rock 'n' rolla" Silvija Mirošničenka o komunističkoj cenzuri kojoj je 80-ih godina prošlog stoljeća bio podvrgnut rock-and-roll u bivšoj državi (film, književnost i sve ostalo također).
Postojale su komisije koje su pregledavale tekstove pjesama i nešto ocjenjivale kao vrijedno umjetničko djelo koje ne treba oporezovati, a ono što se drugovima iz komisije nije sviđalo proglašeno je šundom i dobilo bi 30% veći porez. Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja otkriva da je Marshall koji je crk'o zapravo bio Vox, a da su za vrijeme preslušavanja pjesama, kad bi išli politički osjetljivi dijelovi, zapričavali članove komisije razgovorom o nogometu.
– Na taj bi način – priča Jura Pađen, naše ploče odmah u startu bile znatno skuplje. Pađen je s jedne probe u Azri došao kući gdje ga je dočekala mama i upozorila ga da pazi što tamo govori jer ipak je otac toga Štulića vojno lice. Pađen se tome danas smije jednako kao što su se i ostali sudionici "Druge strane rocka" smijali i onda i danas kad pričaju o tome što im se događalo.
Pađen nije pristao da riječ "drugovi", upotrijebljenu u ironičnom kontekstu, promijeni u "krugovi", Jasenko Houra je neprekidno nasmiješen kad priča o čuvenoj nagradi Sedam sekretara SKOJ-a o kojoj nije želio imati pojma, a mi ovim putem pozdravljamo programsko vodstvo HRT-a, sa željom da "Drugu stranu rocka 'n' rolla" sljedeći put reprizira na Prvom programu u 19.30 sati.
>> Johnny Štulić: Dojadile su mi te priče o glazbi, smučilo mi se to
koga briga za pljugoslaviju..dajte je skinite s dnevnog reda kao i regiju..