Hrvatske izdavačke kuće rijetko riskiraju s mladim i nepoznatim domaćim autorima, a vodeća ideja stripa prisutna u izdavaštvu je masovna proizvodnja svijeta iluzija. Ovakav pristup njeguje se na primjer u holivudskim blockbusterima, turbofolku i industriji alkoholnih pića sa zajedničkim ciljem brze konzumacije sadržaja koja nas trenutačno omami, a sutra se više ničega ne sjećamo.
Nesigurna egzistencija
Tako razliku između jedinoga domaćeg underground strip-izdavača i komercijalnih nakladnika tumači Ivana Armanini, osnivačica i urednica strip-kolektiva Komikaze. Trenutačno okupljaju oko 140 neovisnih autora stripa iz cijeloga svijeta. Jednom godišnje udruga u vlastitom trošku i subvencijama ministarstva i Grada Zagreba tiska zbirku najboljih radova, koji se svaka četiri mjeseca objavljuju na internetskim stranicama udruge. Najnovija je upravo objavljena.
– Vodeća ideja cijelog projekta jest da svako zna, može i rodio se sa stripašem u sebi ali ga je loše društvo i loše školstvo zaključalo u podrum. Poanta je u tome da to čučeće biće iz podruma pustimo van da se rastrči i nacrta nešto – objašnjava Armanini, koja je završila Akademiju likovnih umjetnosti i kako kaže “od malih nogu se pripremala za nesigurnu egzistenciju”.
Komikaze nemaju “konkurencije” na području underground stripa jer, kako kaže slikarica, “mnogim akcijama nedostaje neka šira vizija i strategija pa i nije čudno što su većinom kratkog daha”.
Uvezeni crtački uzori
- Svrha crtanja ne bi smjela biti oponašanje uvezenih uzora jer se tako postupno svi uniformiramo po krojevima koje je zadao jedan, jedini i vrhovni autoritet – kapital - kaže Armanini koja se ne “boji” novca, no napominje da financijski interesi ne smiju sputavati umjetničke slobode autora koji crtežima odaju i dio svoje osobne istine.
Bravo Ivana! Samo naprijed!