Borna Vujčić vrlo je mlad autor. Ovog je ljeta završio treću godinu dramaturgije na zagrebačkom ADU, ali i doživio praizvedbu svog dramskog teksta “Pečat”, koji je posvetio pokojnom ocu Borislavu Vujčiću, jednom od osnivača Kazališta Ulysses. Mama Vujčić je književnica Marina, aktualna pobjednica na natječaju VBZ-a i Tisak medije za najbolji neobjavljeni roman. Borna Vujčić novi je dokaz stare istine da jabuka ne pada daleko od stabla, a njegov roman prvijenac “Nužno zlo” (Hena com, biblioteka Nokaut, urednik Božidar Alajbegović, 119 kuna) pokazuje da ime ovog autora i te kako treba zapamtiti, i to izvan njegove obiteljske priče.
U “Nužnom zlu” Vujčić se nadasve promišljeno bavi tematikom koju dobro poznaje – svijetom maturanata (njemu su tek 22 godine), a taj svijet smješta u izmaštanu gornjogradsku gimnaziju. Njegove maturante srećemo u trenutku kada moraju izabrati predsjednika razreda, a nakon toga kreće priča u kojoj je jasno da i taj tinejdžerski svijet, iz kojeg se tek viri u pravi život, poprilično nalikuje ovom našem odraslom svijetu u kojem se za vlast bore političari, koristeći često “maturantska” rješenja. Borna se kroz stranice romana pokazuje kao mudar promatrač svijeta koji ga okružuje, poznavatelj mnogih nedoumica u mladim glavama. Njegovi su junaci pomalo supermeni srednje škole, svaki od njih ima neke svoje, sasvim osobite “moći”, a baš kao što to u životu biva, pokleknu zbog nedostatka iskustva.
Stoga se ovaj roman čita i kao podsjetnik na vlastitu mladost, uvid u to koliko se svijet promijenio i kako je zapravo sve (i ljubav, prijateljstva, ambicije, kompleksi, nesigurnosti...) ostalo isto. Naravno, Borna se trudi uvjeriti čitatelje koliko puno toga zna i stoga mu za sljedeći roman želimo samo malo strožeg urednika.
