"SRAM" – hrvatska i osma po redu adaptacija planetarno popularne norveške serije "SKAM" počinje s prikazivanjem ove nedjelje u 21.10 sati na Prvom programu HTV-a. Serija je to koja, svake sezone kroz drugog glavnog lika, na originalan i autentičan način prati život običnih tinejdžera, njihovih muka i problema. No, prije nego što stigne na male ekrane, videoklipove iz serije tijekom cijelog tjedna moći ćemo pogledati na još manjim ekranima, onima svojih pametnih telefona, na Instagramu, TikToku i YouTubeu.
Naime, svaka epizoda sastoji se od nekoliko klipova koji se tijekom tjedna objavljuju na društvenim mrežama, a ti će se klipovi pak, spojeni u jednu cjelovitu epizodu, nedjeljom prikazivati na televiziji. Taj neobičan koncept koji je norveški original vinuo u zvijezde i učinio ga jednom od najpoznatijih tinejdžerskih serija svih vremena, nazivali su revolucionarnim, tvrdeći da je upravo to budućnost televizije, a "SKAM" i njegove američke, francuske i ine adaptacije stekle su golemu bazu odanih fanova diljem cijelog svijeta. O ovoj smo novoj i uzbudljivoj seriji i tome što je čini tako posebnom, imali priliku porazgovarali s producentom Brunom Mustićem i redateljicom Jelenom Gavrilović.
Kako je uopće došlo do toga da se snimi hrvatska verzija “SKAMA”?
Bruno: Moj kolega iz produkcijske kuće CGM Films, Ivan Lovreček, Jelena Gavrilović i ja već smo prije tri godine napravili jednu tinejdžersku seriju i prvi put se upoznali s takvim sadržajem za mlade, kakvog nasušno nedostaje u Hrvatskoj. Dobili smo dobre reakcije i odlučili se nastaviti razvijati u tom smjeru. Znali smo za “SKAM”, njegu popularnost i uspjeh, tako da smo se javili norveškim producentima, otkupili licencu i na našem “SRAMU” radimo već dvije godine. Već imamo i zbilja puno stranih fanova, jer “SKAM” i njegove adaptacije imaju ogromnu svjetsku fan bazu. Serija još nije ni izašla, a ljudi nam se već javljaju, pišu, komentiraju na Twitteru i Redditu… Jako smo sretni zbog toga, ali osjećamo i ogromnu odgovornost da ne razočaramo obožavatelje i one koji će to tek postati.
Što mislite, koja je to tajna lude popularnosti "SKAMA" i njegovih adaptacija?
Jelena: Mislim da je tajni sastojak ove serije to što se tinejdžeri tretiraju kao odrasle i odgovorne osobe koje same rješavaju svoje probleme. Kroz seriju im se zapravo nude određeni alati kako da prebrode neke male, ali itekako važne životne situacije, probleme u vezi, odnosima s prijateljima, a za koje nam u tim godinama nitko nije rekao kako ih na najbolji način riješiti. Postoji u svemu tome neka lijepa doza topline i razumijevanja. Velika je prednost serije upravo to što je stvarna i autentična, ali i što nije edukativna na isforsiran način.
Bruno: S druge strane, zanimljiv je i format i način emitiranja serije, u kojem su gledatelji potpuno uronjeni u sadržaj, jer objavama na društvenim mrežama u realnom vremenu, serija ruši granice između fikcije i stvarnosti i mislim da je to privuklo dosta publike.
Možete li mi objasniti kako će funkcionirati taj specifičan način emitiranja?
Bruno: Svaka epizoda sastoji se od najmanje pet klipova, a svaki klip se događa u određeni dan i sat, tijekom jednog tjedna. Klip se u “realnom vremenu” objavljuje na društvenim mrežama, u našem slučaju na Instagramu, Tik Toku i YouTubeu. A ti se klipovi, spojeni u jednu epizodu, u cjelini prikazuju u nedjelju navečer u 21.10 sati na Prvom programu HRT-a. I tako će biti idućih deset tjedana!
S obzirom na to da mladi doista rijetko gledaju televiziju, mislite li da će im ovakav koncept biti bliži i prirodniji?
Bruno: Mladi sve više vremena provode na mrežama pa mislim da je ovo stvarno fantastičan koncept, odlična ideja i vjerujem da će se i kod nas pokazati kao dobar način da se dopre do mladih gledatelja. Uz to, svaki od glumaca iz serije ima i svoje profile na društvenim mrežama na kojima se ponašaju kao svoj lik iz serije, objavljuju storyje, slike s druženja i događaja. Cilj toga je da se što više izbriše granica fikcije i stvarnosti, ali da se i zaštiti same glumce od medijske eksponiranosti i pritiska.
Jelena: To je bila jedna od doista revolucionarnih stvari u ovom procesu i prioritet nam je bio zaštititi naše glumce.
Bruno: Tako je, naši glumci, primjerice, imaju zaključane osobne profile na mrežama i ne daju intervjue u medijima, slično kao i u originalnom norveškom konceptu u kojem su se u javnosti prvi put pojavili nakon završetka serije. Osim toga, angažirali smo i psihologa koji je odradio radionicu prije snimanja i koji im je na raspolaganju za sve njihove eventualne probleme.
Vjerujem da je bilo izazovno pronaći način na koji se obraćati mladima, a da to zvuči prirodno i ne "krindž". Pada mi na pamet i onaj poznati meme sa Steveom Buscemijem “How do you do, fellow kids”! Kako ste tome pristupili?
Jelena: Često smo tijekom snimanja citirali taj meme! (smijeh) Prvi korak bio je ozbiljno istraživanje, kroz statistiku, ali i dubinske intervjue s tinejdžerima. U tom procesu su najviše sudjelovale scenaristica Hana Jušić i Nikica Zdunić. A ja sam u radu to nekako najviše postizala time što sam zaista pričala sa glumcima kako bih razumjela koji ton je njima prirodan i kako misle. Često je i humor bio odgovor na to i mislim da smo uspjeli!
Bruno: Osnova nam je bilo veliko istraživanje koje je provela prof. dr. sc. Miranda Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta specifično za ovu seriju. Zatim smo početkom ove godine imali i radionicu s producentima originalnog "SKAMA" koji su nas upoznali sa svojim procesom i dali nam neke smjernice i upute. Napravili smo također dvjestotinjak tzv. speed intervjua s učenicima Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, gdje smo i snimali seriju. Tjedan dana smo moj kolega producent Ivan Lovreček i ja, s urednicima HRT-a Majom Fišter i Tomislavom Mršićem, scenaristicama Hanom Jušić i Nikicom Zdunić te redateljicom Jelenom Gavrilović, s klincima testirali ideje iz scenarija. Razgovarali smo o stvarima poput gdje izlaze i koju muziku slušaju, ali i o dubljim i težim temama i problemima, kako bismo postigli što veću autentičnost. Pa i nakon toga, kada smo odabrali naše glumce, s njima smo odradili proces koji se naziva "integration", i prolazili kroz scenarij, ali ne samo u smislu glumačkih vježbi već nam je bilo iznimno stalo do toga da scenarij sadržajno pokriva ono što je njima relevantno, da slušamo njihovo mišljenje, jer i ova serija rađena je upravo za njihovu generaciju.
Za razliku od mnogih serija u kojima odrasli glume klince, ovdje su oni većinom pravi tinejdžeri. Kako vam je bilo raditi s glumcima koji nisu imali mnogo iskustva pred kamerama?
Jelena: Da, naši glumci imaju od 15 do 21 godinu. Neki od njih zaista nisu imali nikakvog iskustva, ali su bili aktivni, primjerice, u sportu, tako da su imali razvijenu disciplinu i nisu imali tremu. No, bilo je i onih s ozbiljnim iskustvom, a mogu ponosno reći i da ih je čak troje sada upisalo Akademiju! Tako da mislim da smo napravili fantastičan sklop. Odlično su se dopunjavali i zavoljeli, baš sam imala dojam da im je svima stalo da svi budu što bolji. Bilo je to izuzetno zabavno, kreativno i inspirativno iskustvo, i kada kažem da sam mnogo naučila od njih, to stvarno nije samo fraza. Iskreno, krenula sam od nule i trudila se slušati ih, a naučila sam mnogo ne samo o vokabularu i glazbi koju slušaju nego i načinu na koji razmišljaju, doživljavaju svijet i međuljudske odnose. Mislim da ekipa nije mogla biti bolja i, što je najluđe, za veliku većinu mogu reći da su vrlo slični likovima koji igraju. Iznenadilo me to koliko nisu imali tremu pred kamerom, koliko im je prirodno to stanje i nisu se opterećivali time kako izgledaju. Bili su potpuno kreativni i slobodni. Stvarno smo imali možda sreće, ali zasluge idu i casting direktorici Dijani Bolanča koja je nadgledala dugačak proces castinga u kojem je sudjelovalo više od 600 ljudi!
Kažete da ste mnogo od njih naučili, ali zanima me što vas je najviše iznenadilo, koji kulturni šok ste možda doživjeli?
Jelena: Najveći kulturni šok bio mi je shvatiti da mladi nisu toliko zatvoreni u svoje svjetove i društvene mreže kao što mislimo. Razbila mi se cijela ta predrasuda da su mladi izvanzemaljci, otuđeni jedni od drugih, pogotovo ova generacija iz korone. Oni jesu te ključne godine proveli online, ali vrlo su senzibilni, osjetljivi i suosjećajni. O mentalnom zdravlju znaju jako mnogo, jer većina njihovih prijatelja i vršnjaka susrela se s anksioznosti ili depresijom. Mogu slobodno reći da su po tom pitanju vrlo otvoreni, puno više razgovaraju nego prethodne generacije, znaju prepoznati kako se osjećaju i kada trebaju potražiti pomoć, ali i prepoznati kada netko drugi treba pomoć. Tako da – nije sve tako crno kao što si mi volimo misliti!
