Baš kada smo pomislili da se kvaliteta serija na Netflixu nepovratno srozala i svela na naoko beskrajne true crime dokumentarce, a iritantna politika zabrane dijeljenja računa sa svima "izvan kućanstva" natjerala nas da dobro promislimo hoćemo li idući mjesec obnoviti pretplatu, došao je "Kaos". Nova serija Charlieja Covella, kreatora odlične "The End of the F**king World", originalna je reimaginacija grčke mitologije sa suvremenim zaokretom.
Žanr kojem pripada crnohumorni "Kaos" najbolje bi se mogao opisati kao moderna mitologija – pomalo rubni podžanr fantastike čiji su najpoznatiji predstavnici serijal "Percy Jackson" Ricka Riordana, a u njega bismo mogli svrstati i kultnog "Sandmana" Neila Gaimana ili pak njegove "Američke bogove". No, i ako je vaše znanje grčke mitologije također tek rubno, to vas ne treba zabrinjavati i ne morate izvlačiti prašnjavog Gustava Schwaba i njegove "Najljepše priče klasične starine" s police.
– Puristi bi mogli imati pomiješane osjećaje o "Kaosu", jer se nismo libili izmijeniti ključne elemente klasičnih verzija grčkih mitova. No, naš je cilj uvijek bio napraviti seriju razumljivom svima. Svijet klasika može biti poprilično elitističan. Ljudi vole baciti neku referencu kako bi natjerali druge da se osjećaju glupima, i nisam htio da se to dogodi s ovom serijom – kazao je Covell.
Sve se zbiva u sadašnjem vremenu, na grčkom otoku Kreti, u gradu Heraklionu. Svijet je to vrlo sličan našem, no s jednom velikom razlikom – bogovi postoje, stvarni su, hodaju među ljudima i totalni su šupci. A najveći od njih, svemoćni Zeus, gromovnik, serijski zavodnik i kralj bogova, za ulogu kojeg je naprosto rođen Jeff Goldblum, proživljava krizu srednjih godina.
Progonjen davnim proročanstvom koje mu je izrečeno – "Eto crte, poredak se raspade, obitelj se uruši, kaos nastade" – paranoični Zeus novu boru na svom čelu protumačio je kao prorokovanu crtu i poduzet će baš sve da se zloguko pretkazanje ne ostvari. Njegova supruga, sestra i kraljica Hera (Janet McTeer) uvjerava ga u njegovu veličinu i moć, a dok se zapravo iza njegovih leđa sastaje i bludniči sa Zeusovim (i svojim) bratom, bogom mora Posejdonom, kojeg maestralno glumi Cliff Curtis u speedo gaćicama dostojnim najljigavijeg dalmatinskog galebara. Incestuozna "Igra prijestolja", treba imati na umu, naspram grčke mitologije mala je beba. Tu je i Had, bog smrti, kojeg genijalni David Thewlis igra u maniri najdosadnijeg državnog birokrata i koji vlada nad (doslovno) sivim podzemljem nalik na oronulo socijalističko ljetovalište te njegova Perzefona (Rakie Ayola) koja u ovoj verziji, nije u podzemlju silom, već se u bljutavu crno-bijelu sferu mrtvih spustila iz ljubavi.
Ne bi ova obiteljska zavrzlama koju mnogi uspoređuju s hit-serijom "Nasljedstvo" bila potpuna bez sina s "daddy isuessima", Dionizija (Nabhaan Rizwan), boga uživanja, ludila i pomame, koji pati što ga otac Zeus ne shvaća ozbiljno. Svi oni blaženo su nesvjesni zavjere koju kuje Prometej (Stephen Dillane), vječno okovan za stijenu gdje mu svakog dana jetru kljucaju orlovi, a kojom želi, uz pomoć nekoliko smrtnika u blaženom neznanju, svrgnuti despota Zeusa s vlasti. A spomenuti smrtnici su, među ostalima, Euridika – Riddy (Aurora Perrineau) i Orfej (Killian Scott), u ovoj verziji mita bračni par na rubu razvoda, jer Riddy je dozlogrdilo biti ženom napornog i posesivnog Orfeja, rock-zvijezde golemog ega. U ovom zvjezdanom glumačkom ansamblu razveselili smo se primijetiti i jedan naše gore list, glumca Slavka Sobina u ulozi manijakalnog Crixusa i jednom od boljih gladijatorskih kostima koje smo imali priliku vidjeti.
Spomenuti treba i soundtrack serije, koji uz sjajnu originalnu pjesmu "Euridika" koju izvodi Orfej/Killian, a napisao je Dan Smith iz Bastillea, sadrži i neke bezvremenske i savršeno pogođene hitove poput "Don't Fear The Reaper" Blue Oyster Culta, "Money For Nothing" Dire Straitsa i "The Man Who Sold The World" Davida Bowieja. A unatoč mahom odličnim recenzijama s tek nekoliko mlakih, pretpostavit ćemo da se nekima, kao i u slučaju "Bridgertona" i "Sandmana" neće svidjeti takozvani "colorblind casting", jer bogove i smrtnike redom tumače ljudi različitih rasa, nacionalnosti i naglasaka, kao ni nekoliko gej ljubavnih veza i jedan transrodni lik. No, onima koje to zasmeta, preporučit ćemo da se ipak prisjete kako su stvari stajale u antičkoj Grčkoj.
Sve u svemu, prekrasno kaotični "Kaos" serija je vrijedna gledanja. Čak i za one koji se fantastike obično klone, jer u ovim mitovima i legendama pronaći ćete više realnosti no što biste mogli pretpostaviti. Priče su to o ljubavi, smrti, disfunkcionalnim obiteljima i, naravno, podsjetnik da se, iako smo mi smrtnici vječno podložni hirovima bogatih koji nas svisoka gledaju s Olimpa, diktatori uvijek najviše boje onih koje tlače.
