Joanne K. Rowling nitko ne može zaustaviti. Nakon kriminalističkih romana “Zov kukavice” i “Dudov svilac” objavila je i treći iz niza o privatnom detektivu, invalidu i velikom ljubavniku Cormoranu Strikeu. Naravno, i za najnoviji opsežni roman “Karijera zla” poslužila se pseudonimom Robert Galbraith od kojeg ne odustaje iako je odavno provaljen. Roman je na hrvatski prevela Mirna Čubranić, a objavio Mozaik knjiga baš u pravo vrijeme, uoči ljetnog godišnjeg odmora. Naravno, Joanne Rowling, autorica koja se obogatila ponajprije na Harryju Potteru, ni ovog puta nije napisala samo krimić. I ovog je puta dosta stranica posvetila ljubavnom, za sada još uvijek platonskom odnosu između karizmatičnog Cormorana Strikea i njegove pomoćnice, kontrolirano seksipilne Robin Ellacott.
Ovog je puta u dinamiziranju tog odnosa išla gotovo do kraja, čak do svadbe iznimno emotivne Robin s njenim ljepuškastim i ljubomornim zaručnikom i do otkaza koji je Cormoran iz nužde dao svojoj hrabroj i lucidnoj pomoćnici. Krimić tako završava pomalo hollywoodskom, a ujedno i dvosmislenom scenom crkvenog vjenčanja koja utire put novim kriminalističkim nastavcima u kojima će se između korpulentnog Cormorana i nježnije Robin možda ipak dogoditi i konkretniji seksualni obračun. Kada se zna da u gotovo cijelom romanu na Robin vreba serijski ubojica žena koji seksualni užitak doživljava u trenutku njihova ubijanja i u naknadnom obožavanju odrezanih dijelova ženskog tijela, jasno je da Robin Ellacott s vremenom dobiva sve važniju ulogu u kriminalističkom nizu Joanne Rowling. U nekim momentima ovog krimića ona je i važnija i interesantnija od Cormorana. U “Karijeri zla” ona je i potencijalna žrtva, ali i opasna osvetnica koja zapravo uspješno osvećuje cijeli ženski rod koji maltretiraju muškarci svih generacija.
Četiri su potencijalna krivca za serijska ubojstva mladih žena i svi su oni muškarci koji se sadistički ponašaju prema svojim djevojkama i ženama, ali i majkama i susjedama, a jedan ide tako daleko da svoju ženu čak zove Stvar. Ti se čudni nasilni i pomalo nedefinirani muškarci vrlo često bave prostitucijom, preprodajom droge, krađama. Situaciju komplicira i činjenica da je jedan od njih Cormoranov očuh kojeg detektiv kompulzivno krivi za smrt svoje majke (i to zbog predoziranosti), ali tu krivnju nije uspio dokazati na sudu jer su muškarci nasilnici vrlo često i osobe maštovita šarma koji djeluje i na porotu i na njihove potencijalno nove ženske žrtve. U “Karijeri zla” ima puno krajnje nasilnih i mučnih scena, autorica tu ne štedi čitatelje, ali u tim realističkim opisima i ne pretjeruje, jer se zna kontrolirati.
Tu je i poučna, gotovo dokumentaristička epizoda o ljudima koji zbog psiholoških problema sami sebe žele napraviti invalidima, koja je spretno utkana u kriminalističku radnju, a širi sadržaj romana u manje poznate fenomene ljudske devijantnosti. Neizostavna je i tema obiteljske pedofilije, a autorica i dalje ustraje na kritici policijskog rada i policijske hijerarhije. Budući da je svijet Cormorana Strikea i svijet britanskih vojnih veterana, kriminalistički romani Joanne Rowling, pa i ovaj najnoviji, puni su jezivih sudbina ljudi koji su diljem svijeta ratovali za britansku krunu. Epizode iz Cipra ili Afganistana romanu daju notu angažiranosti i plastičnosti i brišu granicu između dobra i zla, morala i zločina.
Možda je baš zbog tematske sirovosti Potterova literarna majka mislila da je puno bolje da takve krimiće potpisuje kao muškarac nego kao žena, jer tko će vjerovati ženi koja otvoreno piše o zločinima počinjenim unutar strogo kontroliranih redova britanske vojske. Sada kada je identitet Roberta Galbraitha odavno raskrinkan, Joanne Rowling suvereno kroči kriminalističkim literarnim tržištem s kojeg se očito ne misli tako lako izmaknuti. No, kombinirajući popularnu formu krimića s ljubavnim zapletima između svoja dva glavna lika, jasno je da Joanne Rowling u prvom redu cilja na masovnu čitateljsku publiku koja može podnijeti krimić samo ako u njemu ima i ljubavnih peripetija i obratno.
