Zagrebačka filharmonija u petak je praizvela skladbu “Why not” Dalibora Bukvića, akademski uzorno skladan diptih koji čini polagana gudačka elegija i dramatična tutnjava velikog orkestra u jasnom i brzom ritmu. Filharmoniji čestitke i na narudžbi i na praizvedbi, ali ne i na nemuštom sastavljanju programa u kojem je Bukvićeva skladba ostala strano tijelo. Za to sigurno nije kriv fantastičan makedonski pijanist Simon Trpčeski koji je u Drugom klavirskom koncertu Camillea Saint-Säensa demonstrirao svu raskoš svoje briljantne tehnike. Uz to, Trpčeski je silno temperamentan i kad svira, i kad pogledom po dvorani traži i strelja fotoreportere, i kad u gledalište baca buket. On je k tomu i najbolji mogući ambasador svoje domovine pa je s pozornice pozdravio makedonsku ministricu kulture i ostale uzvanike koji su došli obilježiti 20. godišnjicu diplomatskih odnosa Hrvatske i Makedonije koja se sretno poklopila s ovim koncertom. Potom je odsvirao i efektnu Fantaziju na dvije folklorne teme za klavir i orkestar Damira Imerija. Filharmonija i Repušić dali su mu svesrdnu podršku, a novi koncertni majstor Martin Draušnik svirao je s Trpčeskim skladbu Koče Petrovskog kao prvi bis. Drugi je bio Schubert. Trpčeskog su ispraćale silne ovacije, a oduševljenja nije nedostajalo ni na kraju drugog dijela koncerta u kojem je orkestar s uvijek poticajnim Repušićem svirao Dukasovog “Čarobnjakovog učenika” i Straussovog “Tilla Eulenspiegela”, u kojem su briljirali mnogi solisti, a naročito horne.
Sva raskoš brilijantne tehnike pijanista Simona Trpčeskog
Dvorana Lisinski ovacijama je pozdravila zagrebački nastup makedonskog pijanista Simona Trpčeskog. Nastupio je uz Zagrebačku filharmoniju i pod vodstvom dirigenta Ivana Repušića.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.