Pojedine epizode urnebesno su smiješne, poigravaju se likovima koji žive tu oko nas: sponzorušama, frizerima nesigurnim u vlastitu seksualnu orijentaciju, poslovnim ženama u živčanom slomu, sramežljivim prodavačicama u potrazi za čovjekom svog života...
Parada umijeća
No, dok se smijete do suza, oni vas tjeraju i da mislite: o profesoricama u mirovini kojima je isključena struja, o silovanim ženama, o mladima koji traže i nalaze spas iz pakla droge... Sve je to autorski projekt sedmero studenata koji su tek diplomirali na ADU i redateljice Ivice Boban – predstava “Samo bez emocija”. Premijerno je izvedena u nedjelju navečer na sceni Teatra na Trešnjevci, koji i kao koproducent uz Teatar Pozdravi, ADU i Kazališnu družinu Kufer potpisuje produkciju predstave. To je ujedno i parada glumačkog umijeća, ali i veliki pokazatelj zamke u koju su upali mladi, tek diplomirani glumci, željni scene, glume i dokazivanja. Naime, redateljica Ivica Boban previše im je toga prepustila u ruke pa tako predstava traje predugo (više od dva i pol sata), neke se stvari nepotrebno ponavljaju, neki bi likovi bili puno upečatljiviji (publici i mnogo smješniji) da su svedeni na pravu mjeru.
Gdje su ravnatelji?
Treba se stoga nadati da će kroz život na sceni predstava naći i svoju pravu mjeru, a svakako je vrijedi vidjeti upravo zbog mladih glumaca čija imena treba zapamtiti. U prvom redu Mariju Šegvić (sjajnu sponzorušu, ali još bolju staricu), Sanju Drakulić i Natašu Kopeč, te Slavena Španovića koji samo svojim licem u istom “kadru” tumači tri lika. S njima su na sceni i Andrej Dojkić, Dinka Vuković i Ivana Zanjko. Nažalost, talentirane nove glumce na njihovoj premijeri nije gledao nitko od ravnatelja zagrebačkih kazališta. Došli su samo oni nezavisni oni koji nemaju novca da im pruže nove prilike i nove poslove. I to je tužna priča o našem kazalištu danas.
