"Život je predivno putovanje!", napisao nam je na promociji svoje druge knjige "Na vrhovima prema nebu" u posveti Splićanin, glumac Ante Krstulović, inače član ansambla Gradskog kazališta Žar ptica. Nakon rodnoga grada i Požege, djelo je došao predstaviti i u Zagreb.
"Nisam pisac", rekao je prijateljici koja mu je naslonila ruku na srce i potaknula ga da napiše prvu knjigu, "Čudo u crkvici Gospe od Samostana". Da bi ga u sebi ipak pronašao, morao se, kaže, poput feniksa, ponovno roditi.
Nakon što je izgubio voljene osobe, prebrodio bolesti i teške trenutke, otišao je na Camino de Santiago. U 32 dana prošao je tisuću kilometara, volontirao u Tanzaniji, gledao afrički zvjezdani svod i posve nepripremljen popeo se na najvišu tamošnju planinu. "Tada još nisam bio planinar i za uspon se nisam spremao. Kad sam se uspeo, kao najgora seljačina, zapalio sam cigaretu na vrhu Kilimandžara", prisjeća se kroza smijeh autor knjige.
U Hrvatsku se vratio promijenjen, preporođen, ali u zagrebačkoj "urbanoj džungli" i dalje nije bio istinski sretan. Da bi u svojoj duši održao iskre Camina, zaputio se u dalmatinske planine, na Dinaru, Svilaju, Mosor, Kozjak, ali i na Lastovo, u Dubrovnik...
"Zadivilo me što Lastovo ima 200 kilometara označenih staza. Ondje sam planirao biti četiri dana, a ostao sam deset", istaknuo je kazališni glumac.
Uspinjući se po kršu i kamenju, koje mu je posebno ljekovito bilo u vrijeme pandemije, Krstulović na putovanjima koja opisuje u knjizi otkriva prirodne ljepote, nosi se s vlastitim demonima, razmišlja o životu, smrti, ljubavi i gubitku, a putem oživljava slavenske bogove i vile.
"Razgovarao sam s vilom Burom, susreo se sa starim Silvanom. O njoj ništa nisam znao dok me gore nije zagrlila. Vila Bura sve liječi. Ušao sam u mitologiju vila, povijest Poljičke Republike, Dubrovnika, a dotaknuo sam se i pravoslavlja, koje obožavam zbog ikona i povijesti. Knjiga obiluje lijepim stazama, destinacijama i našom jedinstvenom pučkom predajom, koje se ne smijemo sramiti", rekao je kazališni glumac.
Dok je na splitskoj plaži Ovčice pio pivo, čuo je raspravu dvojice o tome koji je Božić ispravan, što ga je toliko naljutilo da je odlučio posjetiti sve pravoslavne crkve i manastire u Dalmaciji.
O posjetu manastirima u Tepljuhu i Oćestovu, gostoprimstvu jedne popadije, paljenju voštanice i onome što je čuo o svetoj mučenici Nedjelji piše u knjizi. "Život bez imalo duhovnosti nije život, pa makar čovjek vjerovao u vile. Za mene je duhovnost jako važna. Moj Bog nema religiju, ali sve religije poštujem. Molio sam se u džamiji, sinagogi i crkvi podjednako. Bog je u nama, život je u nama", tumači Splićanin.
Krstulovića na putešestvijama prati njegova vjerna Cvita, 12 godina stara maltezerica koja je prošla kalvariju oporavka nakon što je završila pod kotačima automobila. Tada je za njezino liječenje bez razmišljanja izvukao cijelu svoju glumačku ušteđevinu od osam tisuća kuna, prisjetio se. "Ona je kao vuk. Znam joj reći: 'Cvita, a što ćeš ti drugim psima ispričati. Ti ideš po planinama, a onoga tamo su malo izveli iz kuće", našalio se.
Ako se ijedan čitatelj Krstulovićeve druge knjige odluči posjetiti barem Poljičku Republiku, čiji su stanovnici, kako napominje, uz Dubrovčane prvi na svijetu ukinuli ropstvo, dok su Belgijci posljednji zoološki vrt s ljudima zatvorili u 20. stoljeću, bit će mu, kaže, iznimno drago. "Tkogod ima neki problem, neka se uputi u prirodu, razmisli o svemu i suoči se sa sobom. Ako se uputite na Sljeme, nemojte stavljati slušalice, pustite da misli cirkuliraju. Prije negoli odaberete neku stazu, makar malo uguglajte o našoj lijepoj mitologiji i povijesti", zaključio je.
Kako piše u "antipredgovoru" djela, "Na vrhovima prema nebu nije samo putovanje kroz hrvatske planine; to je putovanje kroz ljudsku dušu. Ante Krstulović otvara svoje srce i misli, pozivajući čitatelje da (mu) se pridruže u intimnoj avanturi prepunoj mudrosti, ljepote i iscjeljenja".
