Južnoafrički romanopisac Damon Galgut (rođen 1963.) lani je za roman "Obećanje" konačno dobio Bookerovu nagradu. Prije toga njegova su dva romana bila u užem izboru te prestižne nagrade koja je sve manje britanska, a sve više svjetska. "Obećanje" je uoči Interlibera objavio Lumen u prijevodu Ane Josić, a knjigu koja će u Hrvatskoj vjerojatno dobiti brojno čitateljstvo uredila je Miroslava Vučić. Galgutov nagrađeni roman britka je i izrazito sentimentalna pripovijest o južnoafričkoj bjelačkoj obitelji u vremenu snažnih političkih promjena u državi na jugu Afrike. Na te promjene obitelj reagira ili jako sporo ili krajnje suzdržano, premda je se one itekako tiču. Ali politika i povijest u "Obećanju" nisu glavne preokupacije ni jedino pogonsko gorivo. Naprotiv. Roman se ponajprije bavi elementarnim ljudskim osjećajima, a društvene su okolnosti samo spretno i pomalo usputno naznačene, kao pozadina neke važnije priče o ljudskim dušama i njihovim sudbinama koje i nemaju previše veze s društvenim uređenjem u pojedinoj zemlji.
Autor je ovaj roman odlučio ispričati u četiri poglavlja, a u svako je umetnuo smrt jednog člana duboko nesretne obitelji Swart. Prva umire majka Rachel (koja je židovskog podrijetla te se pred smrt vraća vjeri svojih predaka, što izaziva brojne nesporazume s mužem i njegovom kršćanskom familijom), i to u doba kad joj najmlađa kći Amor tek dobiva prvu menstruaciju. Znači puno prerano. A onda nakon desetak godina umire i otac Manie, nakon ugriza zmije otrovnice u njegovu ekološkom azilu za gmazove koji mu je utočište i od života i od nemalih životnih iskušenja. Na posljednji susret s umirućim i nemoćnim ocem dolazi i neposlušni sin Anton kojemu je otac i u oporuci u amanet ostavio ponižavajuće uvjete ako želi naslijediti dio izdašne obiteljske imovine. Pojednostavljeno rečeno, htio se sinu osvetiti i iz groba. U njegovu kršćanskom srcu očito nije bilo mjesta za oprost, čak ni za oprost sinu jedincu, čiji je najveći grijeh u očevim očima bio taj što je pomalo drčno razgovarao s lokalnim svećenikom, čije licemjerje mladić nije mogao podnijeti. Nakon roditelja, kao žrtva lakonskog razbojništva, umire i najstarija kći Astrid koja je barem za vanjski svijet jako dobro znala kontrolirati svoje osjećaje i porive, trudeći se biti štovateljica tradicije i obiteljskih vrijednosti. A onda si je, u završnom činu ove sustavne, tinjajuće tragedije, život oduzeo i razmetni, razočarani sin Anton, svojedobno i empatični bjegunac iz vojske koji nikada nije uspio postati pater familias. Sve je njih s više ili manje tuge pokopala razmetna kći Amor koja je još kao djevojčica preživjela udar groma, da bi se onda odlučila na život u inozemstvu, gdje je mogla voljeti koga je htjela bez malograđanskih ograničenja. A mogla je i raditi posao po svojoj volji, ne udovoljavajući obiteljskim ambicijama, ali i ne trošeći obiteljsku ušteđevinu iz vremena kada su bijelci u Južnoj Africi bili bog i batina.
Galgut je na pleća nedokučive i neprilagodljive Amor stavio još jedan dodatni teret. Osim što je morala pokopati cijelu obitelj (a nije stvorila svoju, pa je sve te obrede odrađivala u psihičkoj i fizičkoj samoći), ona je, zbog vlastitog dostojanstva i osjećaja pravde, morala izvršiti majčinu želju sa samrtničke postelje. I vjernoj i požrtvovnoj crnoj sluškinji Salome pokloniti skromnu kućicu na farmi u kojoj je ova živjela sa sinom gubitnikom, još jednom žrtvom aparthejda. Iako je otac Manie voljenoj umirućoj ženi obećao da će Salome dobiti kuću u vlasništvo, na to se obećanje oglušio. A isto su učinila i njegova djeca Anton i Astrid, potpomognuti i predrasudama drugih članova obitelji Swart koji nisu odustali od rasističkih stavova i uvjerenja o prirodnoj i produktivnoj nadmoći bijele rase nad crnom. Ali Amor je ispunila majčinu želju, premda možda i prekasno, s obzirom na okolnosti koje je devastirana farma obitelji Swart iz predgrađa Pretorije doživjela u tranziciji južnoafričkog društva koja je, kao i sve tranzicije, uz nešto dobroga donijela i još više lošega.
Obećanja se moraju izvršavati, kao da nam iz nekog drugog svijeta poručuje južnoafrički pisac, čiji je stil pisanja krajnje elegantan i biblijski prezentan.
