Karakteristike glavnih dionica duga i plodonosna proznoga puta Gorana
Tribusona (1948) kao da su se (neka jače, neka tek u naznakama) sabrale
u njegovu najnovijem romanu "Kući u kojoj stanuje vrag" (Znanje, ur.
Ana Lederer, Zagreb, 2006; predstavljen sinoć). Ima u toj "vražjoj
kući" i elemenata fantastike, i krimića, i društvenoga "stvarnosnoga"
romana. A ponajviše tragova dobre stare tribusonske škole
visokoosviještena odnosa prema "konzumentu", sadržanog u zlatnom
pravilu: ne dosađuj čitatelju!
Tribuson nas ovaj put u furioznom ritmu, u besprijekorno komponiranom
romanu, čijih se pet poglavlja skladno stapa u mračnu, a istovremeno
tragikomičnu priču, vodi do samoga dna zapuštene velegradske periferije
čijim su se stanovnicima, kućama i tvornicama okrutno poigrali
tranzicijski maheri. Sumornim i opustošenim rubnim urbanim krajolikom,
koji autor dojmljivo i plastično rekonstruira, kreću se podjednako
marginalni (anti)junaci našega doba survani u duboku životnu provaliju,
svejedno svojom ili tuđom krivnjom.
Neki se nastoje iskobeljati, poput Robyja Flekača, povratnika iz
Njemačke gdje se, dakako, bavio sumnjivim poslovima, koji izlaz vidi u
pokretanju "biznisa" s ultimate fightom u suradnji s lokalnim
mafijaškim tajkunom, vlasnikom upropaštene tvornice čarapa. Uspjeh je
unaprijed osuđen na propast.
Kao uostalom sve čega se dohvati bilo tko od "besprizornika" iz kvarta
(mahom povezanih i javnim ili tek naslućivanim srodstvom): Robyjev
brat, zvani Delon, nezasitni ljubavnik i dvostruki "slučajni" ubojica s
ponovljenim zatvorskim stažem u Lepoglavi, posmrtno razotkriveni
osvetnički ubojica Profesor iz "kuće u kojoj stanuje vrag", najveća
kvartovska budala Cimbo, štemer Tromblon, policajac reketar zvani Krema
s "lakom" suprugom, samoubojica Rudolf Flekač, tužni udovac nevjerne
žene s dvojicom sinova uvijek obučenima u crno...
Roman obiluje još nizom otkvačenih likova, pomaknutom atmosferom i
iskošenim humorom: prava tranzicijska groteska iz pera staroga majstora.
KRITIKA
Tranzicijska groteska staroga majstora
