Za četvrtak, 21. rujna, u svečanoj dvorani HAZU, zakazana je dodjela nagrada 51. Natječaja za kratku priču Večernjeg lista, koji od 2001. godine nosi ime Ranka Marinkovića, velikog književnika koji je bio i dugogodišnji predsjednik žirija.
Prijevodi su počeli s najvećim
Dani uoči dodjele najbolji su trenutak da podsjetimo na veliku književnu tradiciju i natječaj bez kojeg bi nedostajalo značajno poglavlje hrvatske povijesti književnosti.
Naime, te, sada već daleke, 1964. godine nitko u tadašnjoj Jugoslaviji nije pisao književnu formu koju (prvenstveno) Amerikanci zovu kratkom pričom, a koja je specifična po tome što stane na jednu stranicu dnevnih novina. Krug mladih književnika okupljenih oko tadašnje rubrike kulture Večernjeg lista počinje prevoditi najveće svjetske majstore tog žanra, počevši s Hemingwayom. Od tih prvih prijevoda do same ideje da upravo Večernji list postane platforma koje će popularizirati kratku priču bio je tek mali korak. I tako je 1966. godine objavljen prvi Natječaj za kratku priču Večernjeg lista. Od tih prvih dana, sve do danas, selektor kratke priče Večernjeg lista je Tomislav Sabljak. On je pokretačka snaga kroz čije ruke prolaze sve priče, one danas i one napisane u povijesti duljoj od pola stoljeća. Upravo on je u tim godinama tri puta odradio i lavovski posao odabira kratkih priča koje smo ukoričili u knjige.
Prva zbirka priča proizašlih iz ovog Natječaja izašla je 1994. godine. Knjiga “Hrvatska kratka priča/ Antologija priča “Večernjeg lista” 1964-1994.”. U njoj su objavljene 63 priče, a imena autora govore sama za sebe. Između ostalih, tu su: Ivan Aralica, Mirko Božić, Nedjeljko Fabrio, Branislav Glumac, Miro Gavran, Fadil Hadžić, Dubravko Jelačić Bužinski, Vjekoslav Kaleb, Mirko Kovač, Ivan Kušan, Mato Lovrak, Slobodan Novak, Pavao Pavličić, Ivan Slamnig, Feđa Šehović, Antun Šoljan, Goran Tribuson... sve od reda veliki književnici koji su se okušali i o ovoj formi.
Naravno, uz njih, kratke priče svih ovih godina objavljuju i “apsolutni početnici”, a nekima od njih upravo je priča na stranicama Večernjeg lista najbolji mogući ulaz u veliku književnu karijeru. Dovoljno je spomenuti npr. ime Korane Serdarević, koja je da sada dva puta pobijedila na Natječaju i koja je, primajući nagradu drugi put, izjavila kako joj je upravo Večernji list sponzor prvog romana.
Upravo ženski rukopisi bili su tema druge knjige naše zbirke. Godine 2004. izašla je knjiga “Svaka priča na svoj način. / Hrvatska ženska kratka priča, Večernji list, 1964-2004.”
Birajući priče za ovu knjigu i pišući njezin predgovor, Tomislav Sabljak prisjetio se:
– Radeći na ovom izboru, imao sam jedan zanimljiv razgovor s Mirjam Tušek, koja se proslavila romanom “Imam dvije mame i dva tate” po kojem je Krešo Golik napravio film i dobio u Puli Srebrnu arenu za režiju. Mirjam Tušek bila je vrlo skeptična prema objavljivanju njezine priče, koje se više nije sjećala, u ovakvom izboru. Bilo je to prije trideset i pet godina...”
Neprospavane noći
I opet je tu riječ o velikoj i značajnoj povijesti koju uporno i predano piše Večernji listi, ne odustajući od natječaja koji je odavno postao jedan od njegovih simbola.
Upravo stoga najveći i najobuhvatniji posao Tomislav Sabljak je odradio na trećoj knjizi kojom smo proslavili 50 godina postojanja kratkih priča u Večernjem listu. Sam je, na promociji, govorio kako je neoprezno pristao na prijedlog glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića da za tu obljetnicu izabere 50 priča. Nekako je iz tog književnog obilja došao do brojke od 65, a sve poslije toga bile su neprospavane noći uz ključno pitanje: koju priču ostaviti, a koju izbaciti iz knjige.
No, knjiga “50 godina, 50 priča/Antologija kratke priče “Večernjeg lista” 1964-2014.” uz taj izbor ima i svoje drugo, podjednako važno, poglavlje.
Naime, u toj je knjizi objavljena kompletna bibliografija Večernjakove kratke priče; popisali smo sve priče koje su izašle od početka do travnja 2014. godine, te im dodali sve nagrađene autore, kao i članove žirija koji su odlučivali u nagradama. Tako je upravo ta knjiga postala neophodan alat za sva daljnja istraživanje kratke priča u hrvatskoj književnosti. Opsežan posao potrage kroz arhive obavile su Ivana Sabljak i Ljerka Kokotović. •
Kroz ruke selektora kratke priče Večernjeg lista Tomislava Sabljaka prođe doslovno svaki redak koji se pošalje na ovaj natječaj, a njegov je – nimalo lak – posao izabrati one najbolje, koje na koncu i budu objavljenje. Zadnjih godina Sabljak upozorava na trend koji postaje sve zamjetniji u našem natječaju: prijavljuje se sve više autorica.
Štoviše, prije dvije godine čak je 80 posto priča pristiglih na natječaj bilo rezultat ženskog spisateljskog umijeća, o čemu svjedoče i nagrade koje su otišle u ruke: Korane Serdarević (čak dva puta), Irene Škorić, Julijane Matanović... No, naravno, žene su na stranicama kratke priče prisutne oduvijek, pa je tako kratke priče objavljivala i tadašnja novinarka i bivša premijerka Jadranka Kosor. Štoviše, njezina priča “On” obavljena je u knjizi “Svaka priča na svoj način/ Hrvatska ženska kratka priča” za koju je Tomislav Sabljak izabrao najbolje ženske priče objavljene na ovom natječaju od 1964. do 2004. godine. U toj su zbirci i priče: Sunčane Škrinjarić, Sonje Manojlović, Višnje Stahuljak, Daše Drndić, Carmen Klein, Maje Gregl, Silvije Šesto, Acije Alfirević, Dorte Jagić... Već i ta imena govore o generacijama autorica koje su stasale uz Natječaj za kratku priču Večernjeg lista.
