Jesu li Puležani odustali od festivala, pitali su se okupljeni u polupraznoj Areni na svečanoj dodjeli nacionalnih filmskih nagrada. Neki su za manjak publike krivili okolnosti poput velikih vrućina i povratka turizma u izdanje prije korone, drugi su smatrali da je riječ o namjernom bojkotu zbog nezadovoljstva organizatorima, treći su iznova podsjećali kako je sve otišlo kvragu nakon što je festival odustao od tradicionalnog vatrometa, da se ljudima ne da slušati preduge govorancije i da je u okolici Pule sve više zanimljivijih događanja...
Svi ovi razlozi sigurno su vrijedili za barem dio izostanaka i važno je da ih organizatori čuju i uvaže koliko je u njihovoj moći kako bi se u sljedećom godinama opipljivije osjetila konstatacija predsjednika Milanovića koji je na otvaranju rekao da je festival na putu do povratka stare slave.
S druge strane, gunđanje protiv pulskog festivala omiljeni je sport ljudi koji se na njega ipak vraćaju, a nova uprava koja je ga je preuzela u izrazito nezahvalnom vremenu tek sada dolazi u situaciju da pokaže što zna i može: osipanje publike u Puli traje već godinama i povjerenje se neće preko noći vratiti.
Zanimljivo je da su oni koji su festival posjećivali filmove u natjecateljskom programu ocijenili izrazito visokim ocjenama: gotovo da nije bilo filma s prosjekom ispod 4, a opravdano najbolje ocjene publike dobila je neodoljiva srpsko-hrvatska obiteljska komedija "Ljeto kada sam naučila letjeti" redatelja Radivoja Andrića, s prosječnom ocjenom 4,87. Ovaj film o odrastanju i prihvaćanju gubitka smješten na otok Hvar ujedno je jedan od rijetkih naslova oko kojega se složila i publika i struka i zaista je bio mala senzacija festivala.
U nacionalnom natjecanju zasluženo je trijumfirala "Zbornica" Sonje Tarokić koja je osvojila čak pet Arena, uključujući one za najbolji film i režiju. Pobjeda bi bila potpuna da je nagrađena i fenomenalna Marina Redžepović koja je nosila glavnu ulogu u filmu, što je u svojem govoru solidarno istaknula i laureatkinja Lana Barić. No ona je također itekako zaslužila priznanje za svoj rad u filmu "Glava velike ribe" Arena Oremovića, koji je počivao upravo na uvjerljivim glumačkim izvedbama Lane Barić, Nikše Butijera i Nevena Aljinovića-Tota.
Druga velika pobjednica festivala producentica je Anita Juka iz produkcijske kuće 4 film, čiji su filmovi pomeli međunarodnu konkurenciju: "Dani suše" redatelja Emina Alpera dobili su Zlatnu arenu za najbolju manjinsku hrvatsku koprodukciju i najbolji film, a posebno priznanje ocjenjivačkog suda otišlo je filmu "Vizija leptira" redatelja Maksima Nakonečnog. Alperov film istaknuo je i žiri filmskih kritičara, također ga proglasivši najboljim u svojoj kategoriji.
Nagradu za najbolji scenarij dobili su autori psihološkog trilera "Stric" Andrija Mardešić i David Kapac. Radi se o filmu koji je podijelio filmaše, koji ga mahom vole, i publiku, koja mu je dala najnižu ocjenu na festivalu. Šteta bi bila da je iz Pule otišao bez ijedne nagrade, a žiri je odlučio kako mu je scenaristička Zlatna arena najbolja mjera, zajedno s nagradom za kostimografiju koja je pripala Ani Savić Gecan.
Zlatnu arenu za masku dobila je Ani Bulajić Črček za minuciozan rad u filmu "Illyricvm" redatelja Simona Bogojevića Naratha. Iskusna umjetnica s pozornice je održala važnu lekciju organizatorima festivala, istaknuvši da je svrstavanje devet umjetničkih sektora u kategoriju posebnih arena među kojima žiri odabire pet koje će dodijeliti onemogućilo brojne umjetnike, čiji su doprinosi hrvatskome filmu jednako vrijedni, da na pulskoj pozornici dobiju svojih pet minuta priznanja za trud i rad. To važno zauzimanje za struku bio je i jedan od rijetkih snažnih i sadržajnih govora na pulskoj dodjeli nagrada, pa od nje, uz organizatore, nešto mogu naučiti i kolege filmaši.
Generalni je dojam da su nagrade, bar one koje su dodijeljene, ove godine pravedno raspoređene, pa i u kategorijama poput one za najbolju glumicu ili kameru u kojima je žiri imao izrazito težak zadatak. Važno je i što je nagradu Breza za najbolju debitanticu dobila Nina Violić, koja zaista stasa u izvrsnu redateljicu. Primjetna je i sve veća zastupljenost žanrovskih filmova na festivalu: nisu svi ti pokušaji uspjeli, ali za hrvatski je film dobro da se na raznolikosti radi.
Ovogodišnjom raspodjelom nagrada bili su zadovoljni i filmaši, koji su nakon svečanosti zatvaranja namjeravali plesati do četiri ujutro. Umjesto toga, dogodilo se nešto što će ući u povijest festivalskih trivija: zbog poziva susjeda, završni tulum na terasi Circola prekinula je policija!
