Drago Turina rodio se 6. svibnja 1943. godine u Virju. Studirao je u Zagrebu, a kazališnom scenografijom počeo se baviti 1965. u studentskim kazalištima.
Ostvario je više od dvjesto pedeset scenografskih radova u raznim kazališnim kućama, na televiziji i filmu, a osim u hrvatskim kazalištima, radio je u Mariboru, Novoj Gorici, Sarajevu, Beogradu, Trstu, Brnu.
Od 1969. godine bio je član Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, a Nagradu ULUPUH-a za životno djelo dobio je 2018. godine.
Kako ističu iz ULUPUH-a, danas je scenografija Drage Turine inspiracija za mlade, putokaz avangardne prošlosti za budućnost. Njegova scenografska rješenja polaze od sadržaja predstave do poruke koju predstava nosi, od ciljane publike i mjesta izvođenja do ugođaja kojim postiže punu kazališnu čaroliju; od praktičnosti izvedbe do prostorno-vremenske i dramaturške efektnosti; od jednostavnih rekvizita i simbola do skladnih i složenih, mobilnih cjelina.
Zahvaljujući tehničkoj vještini inženjera strojarstva i brodogradnje, dodaju, Drago Turina unapređivao je scenografiju nepresušnim izobiljem inovacija, a pritom je organizirao i kreirao mehanizme kojim će ostvariti svoja originalna rješenja za scenu i pozornicu, koja su do tog trenutka bila nezamisliva.
"Nije pretjerano kazati da scenografija Drage Turine predstavlja kazališnu epohu, da daje možda najodređeniji znak teatarskim zbivanjima u Hrvatskoj (a i šire) na prelasku od modernizma u postmodernu. Od trenutka kada se pojavio na sceni preuzeo je na sebe daleko veći teret opremanja pozornica za najraznovrsnije izvedbe, privukao je zanimanje kazališnih grupa i institucija u brojnim domaćim i inozemnim sredinama, oduševio je publiku i kritiku kod kuće i u svijetu, potaknuo je na suradnju umjetnike iz gotovo svih aktivnih naraštaja", napisao je akademik Tonko Maroević u recenziji monografije "Drago Turina - scenograf" autorice Branke Hlevnjak.
Među Turininim najznačajnijim ostvarenjima su scenografije za predstave "Kiklop", "Timon Atenjanin", "Mutter Courage", "Troilo i Cresida", "Figarova svadba" i "Večeras se improvizira" u zagrebačkom HNK.
U splitskom HNK osmislio je scenografije za "Don Juana", "Hrvatskog Fausta", "Othella", "Smrti Stjepana Radića", u DK Gavelli za predstave "Amadeus", "Sokol ga nije volio", "San Ivanjske noći" i "Talisman", a tu su i "O Kaj", "Gubec beg", "Grička vještica", "Jadnici" i "Kralj je gol" u GK Komediji te "Opsada Sigeta", "Štrokoloko", "Maksimilijan", "Magic and Loss", "Charlie Brown", "Božićna pjesma", "Zaštićena zona" u ZKM-u.
U nizu nagrada koje je dobio ističu se Nagrada hrvatskoga glumišta 1994. godine i tri Nagrade Marul na festivalu Marulićevi dani u Splitu (1992., 1995. i 1997.). Godine 1983. dobio je Srebrnu medalju Praškoga Quadrienalla, 1977. dobitnik je Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli, a dobio je i Zlatni vijenac na sarajevskom MES-u 1969. i 1985. te Sterijinu nagradu 1977. (Sterijino pozorje, Novi Sad),
Izlagao je u Zagrebu, Novom Sadu, Pragu, Tokiju, Shanghaiu, Torontu (World Stage Design).
