Nova ste umjetnička ravnateljica Jazz.hr-a, što publika od vas može očekivati i što vam je bilo najteže pri preuzimanju te funkcije?
Zasada me preuzimanje i obnašanje funkcije iznimno veseli i ispunjava. Imam kreativnu slobodu u planiranju projekata, te odličan tim s kojim radim, pa me to motivira na realizaciju novih ideja. Generalno bih voljela modernizirati festival, uvesti neke promjene i poboljšanja (kao što je recimo rebranding i digitalizacija) i prilagoditi program potrebama scene. Najteže će mi, vjerujem, biti zadovoljiti očekivanja svih oko sebe – to je uvijek veliki izazov na ovakvim pozicijama, ali i nedostižan cilj, pa sam u startu spremna na to da ga vjerovatno nikada neću ostvariti.
Koja vam je glavna misao vodilja pri stvaranju programa za Jazz.hr?
Dugo sam kao sudionik hrvatske jazz scene promatrala situaciju i prilike koje su dosta nezavidne za jazz glazbenike ovdje, te sam zaključila da nam svima nedostaje platforma za prezentaciju naših autorskih skladateljskih projekata. Jedan od razloga zašto sam i željela preuzeti funkciju umjetničkog voditelja je upravo želja da pomognem toj situaciji i poboljšam uvjete za hrvatske jazzere. S obzirom na to, glavna misao vodilja pri stvaranju programa mi je davanje prostora hrvatskim jazz autorima i glazbenicima da dostojanstveno predstave svoje projekte.
Koji vam je cilj za Jazz.hr festival i ostale projekte?
Cilj mi je stvoriti jedan prepoznatljivi brend, iza kojeg stoji HDS kao „čuvar“ i pokrovitelj hrvatskog skladateljstva, koji podrazumjeva dosadašnje ali i eventualne nove projekte koji bi promicali domaće jazz umjetnike. Voljela bih da se Jazz.hr pretvori u platformu, oko koje će se jazzeri okupljati, djelovati kao kolektiv i zajednički promicati jazz glazbu.
Kako je tekao vaš glazbeni put, gdje ste se sve usavršavali i što je sve prethodilo vašoj funkciji umjetničke ravnateljice Jazz.hr-a?
Moj glazbeni put je krenuo jako rano, u šali kažem već onda kad sam bila u trbuhu, s obzirom da dolazim iz glazbeničke obitelji, te je glazba uvijek bila ogroman dio mog života. Formalno glazbeno obrazovanje sam počela s 4 godine u muzičkom vrtiću Glazbenog Učilišta Elly Bašić, u kojoj sam školi završila i osnovni i srednjoškolski program. Nakon toga sam upisala studij kompozicije u Beču. No, u području jazza i drugih ne-klasičnih stilova sam više manje samouka. Od teenagerskih dana sam se zaljubila u jazz, soul i rnb i slušala nonstop glazbu, „skidala“ ju na klaviru i komponirala svoje pjesme. Išla sam na jazz seminare i sa svojim tadašnjim društvom iz muzičke škole izmjenjivala cde, išla na koncerte, čitala i non stop pričala o glazbi. Tokom fakulteta sam napokon oformila i svoj bend, počela suradnje s big bandovima, i tako nadograđivala svoja znanja, a taj proces naravno još uvijek traje, i on je po mom mišljenju doživotan.
Što po vama nedostaje jazz sceni u Hrvatskoj?
Nedostaje na prvom mjestu jedna platforma za hrvatske jazz glazbenike. Fali mjesto, prilike, organizacija, financije – jednom rječju infrastruktura za jazz scenu u Hrvatskoj. Između ostalog i da imamo pravi jazz klub. Nakon što je umro Boško Petrović, koji imao jedan ozbiljan klub i priču iza koje je stajao, koji je svojom karizmom okupljao scenu oko sebe i u svome klubu, nije se desio nastavak tako nečeg sličnog. Bilo je nekih pokušaja, ali to nikada nije na pravi način zaživjelo. U Zagrebu nema adekvatnog prostora koji služi kao neka stalna pozornica za hrvatske jazz glazbenike i događa se slijedeće: svi mi koji imamo svoje projekte okupimo ekipu vrhunskih (obično internacionalnih) glazbenika, plaćamo im putne troškove, smještaj, honorare, studije u kojima se snima, a da ne govorim da smo mjesece/godine prije toga uložili u skladanje i aranžiranje, i dok sve to snimimo i platimo produkciju, nemamo to doslovno gdje predstaviti.
Nastupali ste diljem svijeta, hoćete li neka svoja iskustva pretočiti i u program Jazz.hr-a?
Pokušavam se ugledati na internacionalne projekte čiji modeli su se pokazali uspješnima, naravno. Imam puno toga za učiti o vodstvu festivala, i vjerujem da će mi se kroz ovaj mandat otvarati novi načini razmišljanja i ideje.
Koga biste najradije voljeli vidjeti na pozornici festivala Jazz.hr i zašto?
Kada bi nam budžet to dopuštao, voljela bih tokom cijele godine dati šansu svim hrvatskim jazz skladateljima da se predstave sa svojim projektima, a onda pozvati i neke svjetske „face“ na internacionalnu ediciju festivala. To bi po mom mišljenju bila idealna kombinacija, no zasada nisam sigurna da će to biti financijski izvedivo. Trebaju nam sponzori koji bi nam to omogućili.
