Koncertom u zagrebačkom Petom kupeu J. R. August 14. ožujka obilježava deset godina karijere i snima koncertni album, a skupa s njim možda možemo slaviti i svi mi. Ili smo mogli. Naime, radi se o jednom od rijetkih mlađih imena koje je u zadnjih desetak godina uspjelo stići do prepoznatljivosti među masovnijom publikom i pokazati da se može proći iz zabrana indie rocka do šireg kruga ljudi poput glasača Porina, na trusnom terenu domaće scene koja kronično ne podržava novitete u većim brojevima prodaje albuma ili popularnosti.
S druge strane, kad prođe "prva ljubav", nije nemoguće da ćemo svi skupa i žalovati za vremenima od prije pet godina kad je Nikola Vranić uspio u onome u čemu, nažalost, mnogi drugi nisu. A možda i neće, pogledamo li kakvo je stanje danas. Podsjetimo se činjenica koje se navode u najavi koncerta u Petom kupeu: nakon četiri EP-ja koja su pobrala hvalospjeve kritike Nikola Vranić, tj. J. R. August, 2019. objavio je album "Dangerous Waters" i prvi put u povijesti dogodilo se da je album otpjevan na engleskom jeziku bar jedan tjedan bio na popisu najprodavanijih kod nas. Potom je "Dangerous Waters" proglašen albumom godine na mnogim skupnim i pojedinačnim popisima kritičara, da bi na dodjeli nagrada Porin iduće godine osvojio nagrade u tri kategorije, kao alternativni album, najbolji novi izvođač i album godine.
Baš ta posljednja, ključna nagrada – kao kad je 2016. jazz album "Matija svira Arsena" osvojio Porin za album godine – prvi put kod nas dovela je do toga da je album na engleskom jeziku proglašen albumom godine. I na dodjeli Rock&Off nagrada Vranić je osvojio nagrade za novo ime, rock-izvođača godine i album godine, ali to je bilo logično s obzirom na to da je glasačko tijelo činilo šezdesetak novinara koji se bave glazbom, pa i znaju što biraju. Nominacija za Impalu, europsku nagradu za najbolji alternativni album 2020., bila je logična posljedica prethodnog.
Iduće godine J.R. August osvojio je Porine u kategoriji najboljeg koncertnog albuma "Live at Hrvatski glazbeni zavod" i za najbolji videospot pjesme "Dangerous Waters". Čak je i za idući, drugi studijski album "Still Waters" osvojio Porin u kategoriji najboljeg albuma alternativne glazbe, što znači da se ljubav s masivnim glasačkim tijelom Porina protegnula na skoro tri godine. Iako su ovakve nagrade u ovakvoj konstelaciji odnosa važne, sve to nije bitno za vrijednost glazbe J. R. Augusta koji bi i bez njih bio jednako dobar. Ali onda ne bismo vidjeli da je moguće, makar i nakratko, probiti barijeru koja u domaćem masmedijskom prostoru vlada prema novim imenima.
Potpis ugovora s Croatia Recordsom omogućio mu je staloženo planiranje i sigurnost oko objavljivanja materijala kojih je imao nekoliko. Dapače, isplanirao je po etapama objavljivanje nekoliko albuma, među ostalim i na hrvatskom jeziku, za razliku od uobičajenog engleskog kojim se koristio. Sjajan koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu, kasnije objavljen na Blu-ray izdanju, taman prije dolaska korone još je pogurao karijeru talentiranog glazbenika. Igrom sudbine, a prije zagrebačkog potresa, J.R. August vratio u HGZ i sam s klavirom odsvirao streaming koncert na početku lockdowna. Skorašnji potres zatvorio je HGZ, a zatim i Lisinski u kojem je Vranić koncem 2020. planirao veliki koncert kao krunu tog razdoblja uspješnog rada.
Možda bi baš taj nastup u Lisinskom bio vrhunac u pravom trenutku koji bi aklamacijom publike, kritike i medija doveo do toga da imamo čovjeka koji pjeva na engleskom, svira specifičnu glazbu na klaviru, a ipak ga svi ga "razumiju". Naravno da je Vranićeva publika sve to itekako dobro shvaćala i razumjela i ranije, ali dolazak korone spriječio je dobar tajming ovog koncerta koji bi možda ubrzao priču u trenutku dok je bila vruća. Jer mnogi domaći protagonisti, usporedivi sa svjetskima, predstavljaju najuzbudljiviji dio suvremene domaće glazbe, ali ih najšira publika i mediji, a pogotovo radijski urednici, još uvijek ne shvaćaju kao "svoje".
Tih godina, sada već davnih, i autor i publika i kritičari i izdavač računali su na Vranića kao mlađu snagu koja može inovativnim potezima razbucati domaću srednjostrujašku scenu i postići i komercijalni uspjeh, prisutnost i vidljivost među širom publikom. I prokletstvo "drugog albuma" J.R. August riješio je uspješno, ali se prokletstva kod nas, nažalost, nastavljaju, pa valja pričekati hoće li riješiti i "problem trećeg albuma".
Naravno, nije problem hoće li on biti dobar, već u tome da i spram lockdowna iz vremena pandemije, domaće "zatvaranje" publike prema zahtjevnijoj glazbi traje stalno i kao da je vječno. Stoga će nastup u Petom kupeu biti prilika za vidjeti talentiranog glazbenika s velikim pratećim sastavom, čuti neke nove pjesme, a njemu prilika za testirati tržište prije iduće etape rada u kojoj se, usprkos nabrojenim uspjesima, mora truditi kao da sve ide ispočetka. Što možda i nije loše zbog održavanja autorske kondicije, ali može djelovati kao Sizifov posao na domaćoj sceni.
