“Jednog ljetnog dana, stojeći pred Orlandom na Stradunu, Đivu, Pavlu i Orlandi učini se kako je kameni vitez pomaknuo prst jedne ruke.” Nešto što zvuči nemoguće oživjelo je u prvom stripu o Orlandu. Tko je bio Orlando, gdje je živio, kako je došao u Dubrovnik, ima li ga još igdje osim kod nas, čega se sve nagledao stojeći 600 godina na Stradunu, donosi “Intervju s Orlandom”, ujedno i prvi strip iz edicije Dubrovačkih muzeja, njihovo novo edukativno izdanje u povodu 600. obljetnice postavljanja Orlandova stupa u Dubrovniku.
Baziran na povijesti
– Činjenično je baziran na nacionalnoj povijesti i namijenjen prvenstveno osnovnoškolcima, od šestog do osmog razreda, koji uče razvijeni srednji vijek. No povratna nam je informacija da se iznimno sviđa odraslim ljubiteljima stripa. Na A4 formatu je i ima 42 stranice – kazala nam je autorica teksta stripa, viša pedagoginja Dubrovačkih muzeja Aleksandra Piteša.
Autorica ilustracija stripa nedavno je tragično preminula Dubrovkinja Martina Ljutić. Ta 28-godišnja konzervatorica-restauratorica za papir, ali i vrsna ilustratorica preminula je u lipnju, kad se utopila zbog hipoglikemijske kome. U svom mladom, profesionalno sadržajnom životu ilustrirala je brojne brošure i naslovnice knjiga. Njen posljednji rad, strip “Intervju s Orlandom” izdan je njoj u spomen. Strip je također i još jedan od načina na koji Dubrovnik slavi svoju znamenitost. Naime, u srce Grada, ispred crkve svetog Vlaha, kameni Orlando postavljen je 1419., kada ga je uz pomoć domaćeg majstora Antuna Ragusea izradio Bonino di Jakopo iz Milana.
Simbol moći i autonomije
Lik Orlanda postaje simbolom srednjovjekovnih vrlina viteštva, junaštva i odanosti zbog poeme “Pjesan o Rolandu” s kraja 11. st. u kojoj se taj vitez bori protiv nevjernika Saracena, u duhu tadašnjeg zanosa križarstvom. Tri stoljeća kasnije Matteo Maria Boiardi ispjevat će “Zaljubljenog Orlanda”, a u 16. st. Ludovico Ariosto remek-djelo “Bijesni Orlando”. Tako se stvarao mit o čovjeku čiji će kipovi još godinama poslije krasiti gradske trgove po čitavoj Europi, postavljani kao simbol ekonomske moći i autonomije. Na krajnji jug Hrvatske, u Dubrovnik, stiže zahvaljujući Žigmundu Luksemburškom, hrvatsko-ugarskom vladaru, koji praksu postavljanja Orlandovih kipova u zaslužnim gradovima preuzima od svog oca Karla IV.
