Prošlo je već više od sto godina otkad su posljednje lomače utrnule i histerija lova na vještice zamrla. Imena Jelice Kušenke, Katice Dolenec, Marije Vugrinec, Barice Cindek i desetaka drugih nesretnih žena spaljenih na pravdi Boga pamtio je još samo požutjeli papir arhiva na Gornjem gradu. Narod ih se, naravno, nije sjećao. Sad su bili kulturni i prosvijećeni. Greške su, ako ih je i bilo, bile stvar prošlosti. Čemu se vraćati na to?"
Ovim riječima Goran Duplančić, doktor teorijske fizike iz Splita, strip autor, crtač i scenarist, započinje svojevrstan predgovor u Gričkoj vještici, stripu koji će idućeg tjedna biti predstavljen na Interliberu i koji će ispisati povijest domaće devete umjetnosti. Zvuči pretenciozno, ali točno je tako, Grička vještica koju na tržište izbacuje Fibra slobodno se već sada može nazvati obaveznom strip-lektirom, a jednog dana o njoj bi se moglo govoriti i kao o kulturnom dobru ove države. Zbog čega ovoliko hvale? Nekoliko je razloga. Kao što smo već spomenuli, riječ je o izdanju Fibre, izdavačke kuće Marka Šunjića, jednog od najaktivnijih ljudi na domaćoj strip-sceni čiji je moto "Samo dobri stripovi".
Nisu to samo puke riječi, Fibra je od svog osnutka 2006. godine do danas stekla reputaciju kreatora elitne kulture i visokoga književnog i likovnog ukusa, njezina su izdanja iznimno kvalitetna, a to je prepoznala publika u Hrvatskoj, ali i ostatku bivše države. Od same prezentacije, tvrdog uveza, kvalitete papira i tiska, Marko Šunjić tu nikada nije bio spreman na kompromis jer je, kako kaže, radio ponajprije za sebe. Isto tako, nije tu bila stvar samo u prezentaciji nego i u kvaliteti samog materijala, ako se strip ne bi svidio njemu – ne bi ga izdao. A pročitao ih je u životu na desetke tisuća, bilo je situacija u kojima bi ga netko pokušao i nagovoriti da "progura" nešto njegovo, ali tu baš nikada nije popustio. Zato je, malo-pomalo, takav tvrdoglav po tom pitanju, danas sa svojom Fibrom i stekao status elitne izdavačke kuće. Informatičar po struci, napustio je siguran posao u IT industriji u kojoj novca ne nedostaje kako bi živio od – prodaje stripova. A ne bi mu to uspjelo da on, doslovno, ne živi te stripove, Fibru vodi sam, na stalnoj plaći ima samo dvoje ljudi – sebe i skladištara – dok još nekoliko ljudi, poput grafičara, prevoditelja ili lektora angažira od projekta do projekta. A godišnje izda stotinjak stripova, količina je to za koju bi, da im je to "samo posao" bilo potrebno i pet-šest zaposlenika, ali njemu to očito nije samo posao.
U svakom slučaju, Fibrina izdanja mogla bi se usporediti s pločama, ne onima od prije 40 ili više godina, nego ovim današnjim – kupuju ih zaljubljenici koji žele uživati u tom vidu umjetnosti, za njih i plaćaju nešto višu cijenu, a zauzvrat dobiju vrhunski proizvod. Međutim, Grička vještica čak je i po visokim standardima koje Fibra njeguje strip koji iskače, barem tako smatra sam Marko Šunjić, kojeg smo pitali da nam objasni u čemu je njezina posebnost.
– Grička vještica djelo je majstora stripa Norberta Neugebauera i oca hrvatskog stripa Andrije Maurovića koje je originalno izlazilo u Večernjem listu od 31. prosinca 1960. godine. Prva strip-pasica, kako mi u svijetu stripa zovemo jedan redak stripa, koji se može sastojati od dva, tri ili četiri kadra, izašao je u tom trobroju, a zatim je iduće malo manje od dvije godine u svakom broju izlazila još jedna; na kraju su bile ukupno 632 pasice. S obzirom na to da su stripovi dugo smatrani jeftinom zabavom, bili su otiskivani na jeftinom papiru tehnologijom koja je tada bila dostupna, a koja baš i nije bila najbolja. Andrija Maurović bio je genijalac stripa, ali živio je raskalašeno i prema svojim se crtežima i nije najbolje odnosio, zbog čega su mnogi od njih, tj. barem njihovi originali, zauvijek izgubljeni i uništeni. On je crtao po narudžbi, onda bi njegovi crteži bili otiskivani nekvalitetno, a publika je i to svejedno čitala i upijala s divljenjem. Ipak, nikada u javnost nisu izašli ti njegovi stripovi u tom originalnom, integralnom izdanju u kojem se ne bi gubila kvaliteta, u kojem bismo doista mogli vidjeti svaki potez onako kako ga je on nacrtao – govori Šunjić.
Pojašnjava kako smo do sada oca hrvatskog stripa mogli vidjeti u lošoj kvaliteti te daje usporedbu s videom – to je kao da na YouTubeu ili nekoj streaming platformi gledate "zrnatu" verziju filma umjesto one koja se prikazuje u kinu i gdje se može kristalno čisto vidjeti i najmanja točkica.
– Goran Duplančić i ja prije nekog smo vremena otkrili da u fundusu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu postoji sačuvan gotovo cijeli originalni strip. Kako Maurović nije imao nasljednika, njegova imovina pripala je Gradu Zagrebu, a među tom imovinom bilo je i 600 originalnih pasica. Tražili smo dopuštenje za skeniranje tih originala, nakon malo natezanja i uloženog novca to nam je dopušteno, a na kraju smo dobili kopije tih originala. Dakle, to nije crno-bijeli strip iz novina, ovdje se vidi sve s tih originalnih tabli, svaki potez, svaki prepravak korektora, svaka greškica, nijanse crne, svaka mrlja od kave ako je postojala. To je baš za uživanje u crtežu – opisuje Šunjić.
Do tih su pasica došli još prije dvije godine, ali s obzirom na to da je, kako sam kaže, velik perfekcionist kad je strip u pitanju, želio je nabaviti i preostale 32.
– Gotovo dvije godine raspitivali smo se o tome gdje bi mogle biti, to je bilo, sada malo karikiram, tako da bismo čuli od susjede od prijateljeve ujne čija sestra je imala baku koja je živjela u ulazu do Maurovićevog da ona zna nekoga da ima nešto od Maurovića pa bismo se probijali kroz stotine takvih informacija i na kraju uglavnom ostajali kratkih rukava. Putovali smo po cijeloj Hrvatskoj provjeravati i gledati ima li što od tih silnih priča, a na kraju smo, eto, uspjeli doći do još 13 originala. Do ostatka, odnosno njih 19, iako imamo neke indicije tko bi ih mogao imati, na žalost nismo došli, ali mislim da je to možda čak i zgodno jer će čitatelj točno moći vidjeti razliku između originala i kopija kada na istoj stranici vidi i jedno i drugo – kaže Šunjić, koji je iznimno ponosan na to što će jubilarno, 1000. Fibrino izdanje – Grička vještica – publici prvi put u punom sjaju i sa svim ožiljcima koje su na njima ostavili život i vrijeme predstaviti najvažnijeg strip-crtača s ovih prostora.
Nije tajna, sam strip koštat će 40 eura, a većina Fibrinih izdanja kreće se u cjenovnom rangu od 20 do 40 eura. Naravno da je puno usporedi li se to sa stripovima koji se nalaze na kioscima, a koji se prodaju u prosjeku za tri do pet eura. Na prvu izgleda suludo, zašto bi itko kupovao stripove koji su i deset puta skuplji.
– Svjestan sam da Fibrini stripovi, na žalost, nisu jeftini, nisu dostupni svima. Nekoliko je tu razloga, prvi je taj da su jednostavno obujmom veći. Osim toga, sama kvaliteta papira, korica, tiska, grafička obrada, sve je to na doista visokom nivou. Nekada sam i ja kupovao stripove tako da bi mi roditelji dali hranu za užinu, pa dva dana ne bih kupio sendvič i za cijenu dva sendviča kupio bih jedan strip. Danas se takvi stripovi na kioscima prodaju sve manje, mislim da se Zagor, koji je jedan od najpopularnijih kod nas, prodaje u oko tisuću primjeraka. Međutim, sve se više traže posebne edicije, "best of" izdanja, koja se onda i kvalitetnije tiskaju, u jedno takvo nagura se i po pet-šest običnih stripova i to se prodaje. Dio je razloga to što je generacija, u koju i sam spadam sa svojih 49 godina, koja je odrasla na tim stripovima sada došla u godine u kojima želi kupovati nešto "što će ostati", što se može staviti na policu i imati, kolekcionarska izdanja i slično. Nije im više prioritet pročitati strip i negdje ga zagurati sa strane – govori Šunjić.
Dodaje i kako je svjestan da njegovi stripovi zbog cijene nisu dostupni djeci, ali upravo zbog toga gotovo sva Fibrina izdanja dostupna su u knjižnicama diljem Hrvatske, pa čak i po otocima.
– Stripovi se sve više posuđuju, a napokon su ih i mladi ponovno počeli čitati. Doduše, nisu to više ona Bonellijeva izdanja ili Alan Fordovi, oni danas gutaju mange. Naravno, njih baš i nema na kioscima, ali u knjižarama to ide poprilično dobro. I ono što je zanimljivo, kupuju ih isključivo na engleskom prijevodu, za domaći ne žele ni čuti, jako su popularni, primjerice, One Piece Puzzle i One Punch Man. Isto tako, kada govorimo o cijeni, te se mange, a nerijetko je tu riječ o mekom uvezu s jeftinim papirom, prodaju za 10 ili 15 eura, a jedno Fibrino izdanje košta 20. Kada usporedimo omjer uloženog i dobivenog, jasno je da Fibrina izdanja i nisu tako skupa – govori.
Među nekim ljubiteljima stripa postoji percepcija da je Fibra "elitistička" izdavačka kuća koja svisoka gleda na ljubitelje stripova tradicionalno popularnih na ovim prostorima kao što su Zagor, Alan Ford, Dylan Dog...
– Odrastao sam na stripovima koji su bili popularni kad sam bio dijete, bili su to stripovi koje su svi čitali. I onda kada je počeo rat, 1991. godine, stripovi su prestali dolaziti na kioske jer su izlazili uglavnom u Srbiji. Tada sam taman krenuo u gimnaziju i bilo je, kao, stripovi su ionako samo za djecu, a ne za odrasle. Završio sam gimnaziju, upisao faks u Zagrebu 1995. godine, i onda se nakon nekoliko godina na kioscima pojavio Mister No, koji je bio moj omiljeni junak iz djetinjstva. Kupio sam taj strip i dogodio mi se flashback, kao Proustov madeleine. I onda sam počeo mahnito kupovati i skupljati sve te stare stripove koje sam kao dijete volio. Skužio sam da mi nekako više nisu tako super kao što su mi bili kad sam bio dijete jer sam ih u međuvremenu, na neki način, prerastao. Znači – volim stripove, ali dajte mi nešto drukčije, nešto što odgovara odraslijem meni. Tako sam počeo njuškati i tražiti pa sam naletio na super stvari koje su me oduševile. I htio sam još toga, a tako je onda nastala Fibra, kao utopijski projekt jednog zanesenjaka koji je bio uvjeren da ti stripovi koji njega toliko oduševljavaju moraju biti objavljeni u Hrvatskoj i da će on to izgurati, pa kud puklo da puklo – govori Šunjić.
Budući da je informatičar po struci, gotovo je 15 godina paralelno radio svoj programerski posao i vodio Fibru u slobodno vrijeme.
– U tvrtki u kojoj sam radio kao programer radili smo softver za Hrvatski Telekom i onda nas je Telekom odlučio zamijeniti nekim drugim. Našao sam se u poziciji da biram hoću li ići na neki novi projekt, neki ozbiljniji posao koji će mi uzimati puno vremena, što bi značilo da neću imati vremena za Fibru, ili ću se posvetiti samo Fibri. Odlučio sam se posvetiti samo Fibri i to se pokazalo kao pun pogodak. Prije sam uspijevao izbaciti oko 50 izdanja godišnje, a sada je to sto. Jako je puno posla, ali uživam. Mnogi mi ne vjeruju kada kažem da mi primarni cilj nije zarada, jer da je, mogao bih sada prodati Fibru za neki korektan novac ili proširiti poslovanje, zaposliti pet ljudi i krenuti se širiti. Ali u ovom prvom slučaju, da se odlučim za prodaju, doslovno ne znam što bih sam od sebe da ovo ne radim, strip mi je život i zamišljam se kako bez toga depresivno gledam u strop. U ovom drugom slučaju, iskreno, control freak sam kada je posao u pitanju i nekako se bojim da bi se, da ja budem neki šef koji odozgora sve samo nadgleda, ali nije toliko upleten u cijeli proces, izgubio taj duh Fibre zbog kojeg smo danas prepoznati u svijetu stripa – iskren je Šunjić.
Kada je posrijedi ključ po kojem bira stripove koje će izdati, kaže kako je jedini kriterij kojim se vodi taj da mu strip kad ga pročita bude dobar. Njegov ukus je kriterij, a do sada se očito pokazao dobrim.
– Nekima je Fibra previše umjetnička. Nije toliko komercijalna, naginje artu, nije baš mainstream, iako ima ponešto za sve. Moj ukus je dobar lakmus-papir i trudim se ne ići protiv sebe. Ne mogu protiv sebe. Ako mi se nešto ne sviđa, ne sviđa mi se koliko god to bilo razvikano. Puno čitam zato što sam strip fan i toga toliko gutam, na talijanskom, francuskom, španjolskom. Čitam na izvorniku, dobivam PDF-ove na uvid unaprijed, prije nego što su stripovi službeno objavljeni. Neki veliki izdavači s kojima dugo surađujemo već znaju moj ukus, pa mi šalju stvari koje bi mi mogle odgovarati. Fibra je najviše fokusirana na stripove koji su zaokružena cjelina, koji ne traju unedogled i nemaju po milijun epizoda, nego je unutar jedne knjige cijela priča – kazuje Šunjić.
Na Interliberu će se, govori, na štandu Fibre osim Gričke vještice naći još čak 15 izdanja različitih stripova. Među njima Šunjić izdvaja Tintinove pustolovine, jedinstven niz priča koje su nastajale tijekom pola stoljeća i odigravale se na pet kontinenata i sedam mora, kamen temeljac su franko-belgijskog stripa i obavezno štivo za svakog ljubitelja devete umjetnosti. Fibra je taj strip koji se sastoji od 23 nastavka krenula objavljivati kronološki, prije su izbacili prvih osam, a sada izlazi drugih osam nastavaka.
– Osim toga tu je i Harleen, priča o rođenju legendarne antiheroine Harley Quinn i šokantan početak njezine uvrnute romanse s Jokerom koju je napisao i ilustrirao čuveni strip-autor, naše gore list Stjepan Šejić. Nisam neki patriot kada su u pitanju stripovi, ako nešto valja – valja, ali Šejić je stvarno odličan, a uz to posjeduje i iznimno rijedak talent i za crtanje i za pisanje scenarija, sve je sam napravio i ovaj strip doista ne bi trebao proći ispod radara – ističe Šunjić, kojeg idućeg tjedna možete "zaskočiti" na štandu Fibre na Interliberu.
