Kad je mlada kustosica Željka Vrdoljak dobila zadatak da sredi
umjetničku zbirku Franjevačkog muzeja i galerije Gorica u Livnu, nije
ni slutila da će u brižno čuvanim mapama otkriti gotovo 6000 crteža,
skica i bilježaka slavnoga Gabriela Jurkića! Riječ je o crtežima
nastalima između 1906. i 1960. godine, kada umjetnika polako
napušta vid. Iznenađenje je bilo veliko, jer se ispostavilo
da se u umjetninama, koje je slikar oporučno ostavio livanjskim
franjevcima, skrivao dosad nepoznati Jurkić. Pokazalo se da nije bio
samo vrstan pejzažist i kolorist nego i vrstan crtač.
Ništa slučajno
– Kad sam se susrela sa svim tim crtežima, s umjetnikovom
igrom poteza, sa skladom ideje, tehnike i kompozicije, bilo je jasno da
ih moramo prikazati javnosti – kaže kustosica Željka
Vrdoljak. – Jurkićev crtački opus koji se čuva u Franjevačkom
muzeju i galeriji Gorica omogućio nam je detaljan uvid u proces njegova
stvaralaštva. Ti radovi pokazuju koliko je Jurkić bio
pedantan, studiozan, pokazuju da ništa nije
prepuštao slučaju. Oni su bili priprema za njegova
završna djela kojima se danas divimo, osnova za sva njegova
buduća likovna ostvarenja.
Pronašli smo tako studiozan crtež
“šumske margarete” u naravnoj veličini
nastao 20. srpnja 1914. godine. Riječ je o skici fragmenata koji čine
mozaik slike “Visoravan u cvatu“, kapitalnog djela
kojim se Jurkić upisao u povijest bosanskohercegovačkog i hrvatskog
slikarstva.
Studija šake za historijski ciklus, crtež
Posebice su zanimljive skice i studije detalja za velike kompozije i
cikluse, kao što su, primjerice, skice za veliku sliku
“Bosanski sabor”, koju je naručila Zemaljska vlada
Bosne i Hercegovine. No i ta je slika ostala nezavršena.
Naime, kada je Jurkić 1915. godine zbog rata zamolio za produljenje
roka za izradu slike, vlada ga je kategorički odbila.
– A baš u ciklusu “Bosanski
sabor” upoznajemo se s Jurkićem kao dokumentaristom
– napominje Željka Vrdoljak.
Zanimljivo je bilo i otkriće crteža “Slika jeseni”
iz 1915. godine na Kupresu, gdje je drugi i treći plan slike istovjetan
pejzažu Malovana. Danas su sačuvane dvije verzije s tom temom
– jedna nazvana “Bosanske Alpe ili
Malovan” iz 1911. godine, a druga
“Pastirica” iz 1918. godine.
Jurkićevi crteži, njih 223, ovih su dana dostupni i javnosti. U novim
prostorijama galerije Gorica izloženi su pod nazivom
“Umjetnik – crta – posvećenje”.
Autorica postava Željka Vrdoljak iz opsežnog je crtačkog opusa izabrala
crteže, skice i studije koji su refleksija svih umjetnikovih
stvaralačkih faza i ciklusa. Za razliku od prijašnjih
izložaba, na kojima je predstavljana Jurkićeva široka paleta
boja, javnost sada ima priliku upoznati Jurkića ponajprije kao crtača,
portretista, dokumentarista i ilustratora.
Promijeniti planove
– Veliko je zanimanje za izložbu – ponosan je Josip
Gelo, ravnatelj Franjevačkog muzeja i galerije Gorica. –
Svaki dan dođe nam i do stotinu posjetitelja, a najava organiziranih
grupa već je toliko da ćemo promijeniti planove. Umjesto do 30. lipnja,
izložbu ćemo produžiti još barem mjesec dana. No bit će
još izložaba, osobito kad proširimo galerijski
prostor – najavljuje Gelo. – Stalo nam je da se
što više ljudi upozna s Jurkićevim crtežima, koji
su otkriće i za najveće poznavatelje njegova djela.
Gabriela Jurkića, plemenitog slikara s dvije domovine, jednog od
najvećih hrvatskih simbolista i secesionista, koji je dosad bio poznat
kao majstor pejzaža, majstor svjetla, javnost će tako upoznati i kao
studioznog crtača posvećenog svome djelu i kredu.
Jedan od najplemenitijih i najautentičnijih slikara
Gabriel Jurkić, jedan od najplemenitijih i najautentičnijih slikara 20. stoljeća, rođen je u Livnu 24. ožujka 1886. od oca Ante i majke Luce. Osnovnu školu završava u rodnom gradu i upisuje se u Trgovačku školu, a zatim 1902. u Srednju tehničku školu u Sarajevu, koju uskoro napušta da bi se posvetio slikarstvu. Godine 1907. postaje učenikom Privremene škole za umjetnost i obrt u Zagrebu, a 1908. upisuje se na bečku likovnu akademiju, gdje je odmah prebačen na četvrto godište općeg slikarskog odjela u klasu Aloisa Deluge. Od 1909. do 1911. pohađa specijalku Kazimira Pochwalskog i izučava “studij umjetnosti bosanske historije”. Poslije bečkih studija vraća se u Sarajevo, gdje priprema prve samostalne izložbe (1911.) u Sarajevu i Zagrebu. Godine 1956. sa suprugom Štefom povlači se u franjevački samostan Gorica u Livnu, gdje samozatajno živi i s manjim intenzitetom radi još desetak godina. Problemi s vidom i Štefina smrt zaključili su njegov opus 1971. godine. Umro je 25. veljače 1974. i pokopan je na goričkom groblju.
Tko zna koliko je bilježaka po drugim mjestima
Što će biti s Jurkićevim crtežima i skicama koji još nisu ugledali svjetlo dana, upitali smo kustosicu Željku Vrdoljak. – Mnogo je Jurkićevih bilježaka, kao da je čuvao gotovo svaku zapisanu impresiju – kaže ona. – Njegova je ostavština djelomično već inventirana, a svi će crteži biti stručno obrađeni i pohranjeni te će čekati novu izložbu. Najbolji je izbor napravljen. Ako je ovoliko njegovih bilježaka u Livnu, tko zna koliko ih je po drugim mjestima.
