Hrvatska će na idućem Venecijanskom bijenalu, koje počinje u lipnju, imati osamdeset četvornih metara u prostoru Arsenala. Za to je Ministarstvo kulture osiguralo 961.049 kuna, što je iznos na razini prošloga bijenala, rekao je Jasen Mesić na svojoj prvoj konferenciji za novinare otkako je ministar kulture predstavljajući hrvatski nastup. Hrvatska će zakupiti prostor koji je na liniji najgušćega kretanja izložbom, tako da će svima biti "na putu" i ne bi smjelo biti posjetitelja koji u svom ophodu ne bi vidio izložbu, naglasio je Jasen Mesić na današnjoj konferenciji u Ministarstvu kulture.
Kako bi mnogobrojna svjetska publika u Veneciji što bolje upoznala hrvatsku umjetnost, bit će predstavljen filmski i fotografski rad 60-ih i 70-ih Tomislava Gotovca/A. Lauera te rad grupe BadCo iz Zagreba. Tako su odlučile kustosice kolektiva WHW – Što, kako i za koga, koje su jučer u Ministarstvu kulture, koje ih je imenovalo kao nacionalne povjerenice, predstavile svoj izlagački program.
– Odabrale smo dvije umjetničke pozicije koje dolaze iz različitih konteksta. Ujedinjuje ih preokupacija kako se umjetnost smješta u društvenom kontekstu i unutar različitih medijskih sklopova. Još definiramo konačni program, no u tom izložbenom međunarodnom kontekstu željele smo predstaviti rad pojedinca Tomislava Gotovca/Antonija Lauera, filmove koje produkcijski odrađuje Hrvatski filmski savez i Vera Robić Škarica. Riječ je o nizu ključnih strukturalnih i eksperimentalnih filmova te serije fotografija koje su nastajale od početka šezdesetih do kraja sedamdesetih godina. Što nam njegov rad u današnjem trenutku govori - temeljno je pitanje koje je odredilo koncept izložbe. Nasuprot Gotovcu/Laueru bit će postavljen aktualni rad jednoga dijela nezavisne scene koju će predstavljati Bad Co, rekla je uime kustosica WHW-a Sabina Sabolović. Uz nju, punih jedanaest godina u kustoskom kolektivu WHW – Što, kako i za koga rade i Ana Dević, Nataša Ilić i Ivet Ćurlin.
Tomislav Gotovac ima i jako dobre kolaže. Ali zanima me zašto se Tom Gotovac i ekipa nisu izravno suprostavili totalitalnom komunističkom režimu ako su kao konceptualci izjednačavali pojmove život i umjetnost. Za grupu šestorica mi je jasno jer su svii djeca jugo oficira. Za to vrijeme posebno u arhitekturi dogodila se hrpa teških urbocida tipa Vir. Gradovi su devastirani i nismo uspjeli očuvati ni ono što su nam stranci (germani i mlečani) ostavili u nasljeđe. HDZ i SDP, a u biti sve bivša korumpirana komunistička nomenklatura još je pogoršala situaciju. Po meni je recimo Kožarić mediokritet kao i hrpa konceptualaca, a njegove umjetnine je grad otkupio za više od 4 milijuna kuna, dok s druge strane režimski slikar Murtić poklanja svoja djela MSU, a njegova žena preko obiteljskog prijatelja i medijskog mogula EPH-a Nina Pavića od prosječnog slikara kakav je Murtić, stvara besmislene mitove velikana. Preko prijatelja Zvonka Makovića, gradskog zastupnika, je ižicala čak ime ulice za svoga muža a sve s ciljem da ga eto učini besmrtnim. Maković je to učinio i za prijatlja Knifera pa je i on dobio ulicu a i monografiju koju je baš napisao Maković. WHW žele prije svega isfurati same sebe, a to im u postmoderni ide za rukom jer se forsira kvazi feministički diskurs površnosti i ogromnog neznanja. Tzv. suvremena umjetnost s pravom se može nazvati ENTARTETE KUNST ili izopačena, dekadentna umjetnost jer ona to u stvari i jest kao refleksija konzumerizma, liberalizma i društva i vladavine Boga Novca i života koji postaje gori od terorističkog i redukcinističkog komunizma. Polupismeni teoretičari nikad ne će razumjeti da su oni sluge boga Mamona i da je njihova povodljivost i pomodnost beskrajno plitka. Još od Cezana umjetnošću vlada novac preko dekadentne Amerike. Demokracija im je samo metoda kako manipulirati svjetinom. Najžalosnije da su tzv. angažirani umjetnici u biti najveće sluge upravo tog istog kapitala kojeg \"kritiziraju\".