Kako javljaju vodeći francuski mediji, u Parizu je još prošlog tjedna umro glasoviti hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i dirigent Ivo Malec rođen u Zagrebu 30. ožujka 1925. godine. Studirao je dirigiranje i kompoziciju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na Pariškom Konzervatoriju.
Od 1952. do 1953. bio je direktor Opere u Rijeci. U Parizu je 1955. nakon susreta sa Pierrom Schaefferom zapoćeo suradnju sa Grupom za istraživanje konkretne glazbe. Od 1972. pa do 1990. predavao je kompoziciju na Pariškom konzervatoriju. Dokazao se kao skladatelj akustičke i elektroakustičke glazbe. Skladao je na stihove Radovana Ivšića koji je svoj umjetnički dom također pronašao u Parizu.
Među antologijskim su mu djelima balet Makete (1956.), Sigma za orkestar (1963.), Miniatures pour Lewis Caroll za flutu, violinu, harfu i udaraljke (1964.), Cantate pour elle za sopran, harfu i magnetofonsku vrpcu (1966.), Oral za glumca i veliki orkestar (1967.), Lied za 39 gudača i 18 glasova (1969.), Dodecameron za 12 solističkih glasova (1970.), Vox, vocis, feminium za tri ženska glasa i devet instrumenata (1979.) te Arco–I za violončelo (1987.).
Djela su mu tiskale glasovite izdavačke kuće (Breitkopf & Härtel, Salabert, BMG Ricordi i Billaudot) te izvodili ugledni svjetski ansambli i orkestri, kojima je često i sam dirigirao. Dobitnik je brojnih kako diskografskih tako i najvećih državnih nagrada, no odbio je primiti nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.
Još 1957. godine dobio je nagradu grada Zagreba, a bio je i član Hrvatskog društva skladatelja.
Jos jedan koji je vani mogao (smio) a kod kuce ne. Sucut obitelji i hvala mu.