Fraza "ludi umjetnik" u najslikovitijem se smislu pojma sedamdesetih (i
inače) primjenjivala na Vana Morrisona koji je uživao reputaciju
"teškog" tipa, živio u vlastitom svemiru, a s ostatkom svijeta
komunicirao glazbom. No, njegova prepoznatljiva mješavina keltskog
soula, folka i rocka u svom je temeljnom pristupu imala usađen
improvizacijski instinkt srodan jazzu pa se njegovi višestruki nastupi
na Montreux Jazz Festivalu čine kao logični potezi u (tada)
besprijekornoj karijeri.
Još se prirodnijim čini izbor od dva najbolja iz 1974. te
1980. koji su (u formi dva odvojena diska) utisnuti na prvi DVD u
opusu genijalnog Irca.
Van The Man je na Montreuxu debitirao 1974. s malim, ekspresno
okupljenim, akustičnim sastavom i kratkim setom koji je uključivao tek
jedan standard naslovnu skladbu albuma "Street Choir". Ostatak
set liste činile su stvari s pripremljenog, ali nikad objavljenog
albuma "Mechanical Bliss" (poput izvrsne uvodne "Twilight Zone" te
energične "Naked In The Jungle") i netom objavljen singl "Bulbs" s
nadolazećeg remek-djela "Veedon Fleece".
Ovo je introvertni, hipersenzibilni Morrison kantautor bez premca
u pjevačkom i autorskom smislu.
Šest godina kasnije vratio se s velikim, jazzerski obojenim sastavom s
glasovitim James Brownovim pobočnikom (i nedavnim gostom zagrebačke
publike) Pee Wee Ellisom na saksu te ključnim članovima fantastičnog
Caledonia Soul Orchestra gitaristom Johnom Platanijem te
klavijaturistom i aranžerom Jeffom Labesom.
Ova je postava još impresivnija, funkcionirajući prirodno u standardima
poput "Stoned Me", "Tupelo Honey", "Ballerina" ili "Summertime In
England" (jedna od četiri pjesme s već pripremljenog albuma "Common
One"), bez scenskih efekata, izvodeći glazbu lišenu stilskih
ograničenja, emocionalno ubojitu, raskošno aranžiranu i potpuno čistu u
svojoj ljepoti. (D. L.)
DVD
VAN MORRISON LIVE AT MONTREUX 1980/1974 (Eagle Vision/Menart)
