Nevjerojatno velik broj ljudi došao je na prvo predstavljanje nove knjige nagrađivane grafičarke Vide Meić i hvaljenog prozaika Ivana Jozića šarmantno nazvane “Šaptanje bankomatima i druge nježnosti” u jednu od dvorana kina u Kaptol centru. U knjizi je Frakturin urednik Roman Simić združio ultrakratke memoarske priče Ivana Jozića i grafičke uratke Vide Meić koje sama umjetnica naziva mrljama. Knjigu je opušteno predstavio dekan Akademije likovnih umjetnosti Tomislav Buntak, svojedobno profesor Vide Meić.
Buntak je Jozićevu prozu nazvao poetičnom ili mikropoezijom, rekavši da mu je čitanje i gledanje ove knjige bilo odmor u svakodnevnoj gunguli. Dodao je i da je prva apstraktna slika bila upravo mrlja te da se u današnjoj umjetnosti možda i pretjeruje s aktivističkim momentom, a da je temelj umjetnosti bio i ostao subjektivan prikaz osobnih stanja.
Autori knjige otkrili su publici da su se upoznali kada su u vrijeme prije korone Hrvatska poštanska banka i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika surađivali na uspješnom projektu Plati i nosi. Tada je Ivan Vidi predložio suradnju, ona je pročitala njegovu prvu knjigu, zbirku priča “Muška svinja”, i suradnja je mogla početi.
”Čitala sam Ivanove proze, on je gledao moje mrlje. Na neki smo se način loptali radeći ovu knjigu. Prije nikada nisam radila s tekstom. Ivanove priče su životne mrlje i imaju veze s mojim mrljama”, rekla je Vida Meić. Jozić je otkrio da je svoje mikropriče počeo pisati na mobitelu, obično noću ili nakon ostalih "životnih" obveza, te da je na početku mislio da je to jako lako.
”Za prvih šest-sedam napisanih priča mislio sam da su vrhunske. A onda sam shvatio kako je teško pisati mikropriče. Prvu sam knjigu pisao šest godina, ovu oko pet-šest godina. I shvatio sam da više nisam ista osoba. Mi smo svi sastavljeni od uloga, koje nas definiraju, a uloge se mijenjaju. Bili smo unuci i studenti, a onda postajemo roditelji, umjetnici, direktori...”, rekao je Jozić otkrivši da već dulje vrijeme ima i nacrt nekog budućeg romana.
