Na Netflix je nedavno stigla serija koja bi svojim naslovom mogla ući u Guinnessovu knjigu rekorda jer ne vjerujem da ste ikad gledali seriju dužeg naslova od “The Woman in the House Across the Street From the Girl in the Window” (‘’Žena u kući preko puta djevojke s prozora’’). Sam naslov je igra riječi jer parodira filmove poput “Žene na prozoru” ili “Djevojke u vlaku”.
Kristen Bell, šarmantna zvijezda serija “Veronica Mars” i “Dobro mjesto”, glumi Annu Whitaker, ženu koja pati nakon tragičnog gubitka svoje kćeri i raspada braka. Dane provodi pijući i općenito živeći u svom kućnom ogrtaču, sve dok se muškarac po imenu Neil (Tom Riley) i njegova kći Emma (Samsara Leela Yett) ne usele preko puta. Anni se svidi Neil te smatra kako njegova djevojka stjuardesa Lisa (Shelley Hennig) nije ona za koju se predstavlja. Kada Anna svjedoči Lisinu ubojstvu na prozoru kuće preko puta, mora sve uvjeriti u ono što je vidjela i pokušati ne završiti na isti način.
Jasno je da su autori htjeli napraviti crnu komediju ili parodiju na sve poznate trilere o djevojci koja pokušava riješiti misterij. No čini se da im to baš nije uspjelo, jer ono što bi trebale biti šale nije baš nešto na što biste se trebali nasmijati. Recimo, Annina kći poginula je na najgori mogući način – otac ju je odveo na svoje radno mjesto FBI agenta i slučajno ostavio u sobi s okrutnim ubojicom koji jede ljude. Čini se kao da su scenaristi zamislili dobre šale na papiru, no izvedba je zaštekala. Jasno, ne može svaka crna komedija biti urnebesno smiješna kao filmovi “Ima li pilota u avionu” ili “Goli pištolj”, no moglo se puno bolje od fora poput one kada Anna prijateljici kaže kako je izraz “autoerotska asfiksija” teško izgovoriti. Nakon toga obje su stale i gledale nekoliko sekundi jedna u drugu, kao da su čekale da se nasmijemo, ali nismo. Ima i nekoliko momenata na kojima ćete se nasmijati, a to su pogotovo oni momenti u kojima serija postane skroz uvrnuta, odnosno čudna. No šteta da već u idućoj sceni kolutate očima.
Bell je odlična glumica, koju smo uživali gledati u “Veronici Mars” i “Dobrom mjestu”, no ovdje je teško i šarm spašava. Vjerujem da je i sama osjećala susramlje kada je morala izgovoriti rečenice poput ove: “Da biste došli do dna nečega, ponekad se morate podsjetiti da, ako ne riskirate ništa, riskirate sve. A najveći rizik koji možete preuzeti je ne riskirati ništa. A ako ne riskirate ništa, ono što zapravo radite je riskiranje da nečemu ne dođete do dna. A ako ne riskirate ništa, ne dođete do dna nečega, riskirate sve.” Malo toga se može naći u “Ženi u kući preko puta ulice od djevojke s prozora” što ne možete pronaći u nebrojenim filmovima koji već pune Netflix, o ženama koje rješavaju zločine. Bell je dobra u glavnoj ulozi, ali ako serija želi poslati neku poruku, humor mora biti dosljedniji. Sve ovo što smo vidjeli u osam epizoda od 30 minuta moglo je stati u jedan film od dva sata. Onda bi sve to sigurno bolje izgledalo.
