- Sutrašnji koncert u zagrebačkom klubu Boogaloo jedan je od rijetkih koji nije vezan uz neku aktualnost - kaže Darko Rundek na konstataciju da zbog kontinuiranog interesa publike njegove koncertne aktivnosti više ne ovise o tome ima li kao povod neki novi hit i album ili nema ništa. I na pitanje omogućava li mu takva situacija kao umjetniku opuštenost i sigurnost dodaje:
- Posljednji nastup u Tvornici ovog proljeća, na primjer, označio je izlazak albuma Live u Domu omladine, a prethodile su mu uglavnom promocije albuma s po jednim “the best ofom" u međuvremenu. Trudim se, dakle, poštovati pravila showbusinessa, ne opuštati se i redovito predstavljati nove projekte, makar, da budem iskren, imam osjećaj da dolazi vrijeme da istupim iz te utrke.
Toliki su mi ljudi rekli da su odrastali na mojim pjesmama, bilo u vrijeme Haustora, bilo na onima od "Apokalipsa” naovamo, tako da imam veliku familiju koja se prirodno može sastajati jednom-dvaput godišnje, zajedno proživjeti pjesme, sjetiti se neke koju nismo dugo čuli, vidjeti što je Rundek novo smislio, koga će dovesti, sresti opet taj čudnovati, a prisni Cargo Orkestar.... Da, bit će da je vrijeme za opuštenost i sigurnost, svima na zadovoljstvo.
Upitate li se kada koliko je to zasluga Haustora, a koliko samostalne karijere?
- Ja tu sve manje vidim razliku. Pola je “Apokalipsa” trebalo biti na zadnjem, neobjavljenom Haustorovu albumu. U izvedbi Carga neke su pjesme napisane za Haustor procvale, oslobođene neke rigidnosti koja je bila dio Haustorove estetike. Program sastavljen od komada iz raličitih razdoblja zvuči mi sasvim konzistentno. To je onda valjda zasluga kontinuiteta.
Nastupate li s Cargom i po Francuskoj? Postoje li francuske verzije pjesama koje znamo na hrvatskom?
- Da, Cargo nastupa i po Francuskoj. Francuska promocija međunarodnog izdanja spomenutoga koncertnog albuma “Live in Youth Club - Belgrade" bit će u klubu "Hermitage" u Parizu 26. ožujka. Tada bi se tamo u kinima trebao početi prikazivati i cjelovečernji dokumentarac “Cargo Lost and Found” Biljane Tutorov, koji je priča o Cargo Orkestru. Još su krajem devedesetih napravljeni dobri prepjevi Ene, Apokalipsa, Seńora i Grane smo na vjetru, ali su me Francuzi uvjerili da ih pjesme vise diraju kad ih pjevam na hrvatskom pa sad te prepjeve na koncertima čitaju na ekranu.
Za posljednji live album dobili ste međunarodnog izdavača. Daje li to kakve konkretnije rezultate u pogledu nastupa izvan Hrvatske, odnosno naše regije i Francuske?
- Prvi album koji je imao međunarodnog izdavača bile su “Ruke”, koje je izdala Piranha Musik - Berlin 2004. godine. Oni su izdali i “MHM A-HA OH YEAH DA-DA!” 2006. godine. “Live” je prvo međunarodno izdanje zagrebačkog Menarta, a Piranha radi distribuciju u tridesetak zemalja. Naravno da to pomaže u dogovaranju koncerata u tim zemljama.
Uskoro novi studijski album?
- Prvi krug predprodukcije bit će poslije Božića u Istri.
Pretpostavljam da biste voljeli da barem jedan intervju završite bez pitanja o Haustoru, ali ni ovaj neće biti takav. Kontinuirano se pojavljuju priče o obnavljanju, pa čak i studijskom albumu. A jeste li uopće razgovarali sa Srđanom Sacherom o tome?
- Pričao sam sa Sacherom o tome, a i s ostalima iz benda. Ne djeluje skroz nemoguće. Treba samo jasno odrediti u čemu je izazov.
