„Pustolov pred vratima“ Milana Begovića će 2026. godine slaviti stotu obljetnicu. I zato pravo teatarsko pitanje glasi: što danas znači ta tragikomedija o teško bolesnoj mladoj ženi koja dobija pisma od nepoznatog obožavatelja, te je ona odvode u potragu za apsolutnom ljubavi. Nekada je to bio prvi hrvatski dramski tekst u kojem se jasno vide utjecaji Freuda i Junga, a sada smo vidjeli skicirane prizore priče o ženi koja izlazi iz okvira sretnog braka i baca se u naručje usputnih muškaraca.
Redateljica Helena Petković (dramaturgiju je radila Sanja Ivić) nije uspjela taj nekada slavni tekst učiniti prijemčljivim današnjim kazališnim gledateljima, niti je pronašla ključ za njega. Njen glavni redateljki postupak je razmicanje i spuštenje zastora, crvenih i crnih. Oni naravno simboliziraju ljubavi (i život) te smrt i namjera je bila njima pokazati koliko su fluidne granice između stvarnosti i onog što se događa u umu glavne junakinje.
No, davno su prošla vremena kada gledatelji podnose takvo dociranje, baš kao i činjenicu da nam vlakić na sceni treba objasniti da junakinja putuje, dok su nam Miki Maus i barbika (uz žirafu?!) trebali priču dovesti u naše vrijeme. Ipak najteže je proniknuti u upotrebu kamere, koja je na početku općeprisutna da bi zatim isčezla bez jasnog razloga i motiva unutar same priče i načina na koji ju redateljica postavlja.
Dug su kao i uvijek platili glumci, ali na sreću ansambl Drame HNK Zagreb ima umjetnike koji se uspjevaju izvući iz kojekvih klopki. Tako je bilo i u trenutku kada se premijeri dogodio tehnički problem. Cijela je dvorana, naime, ostala bez struje u trenutku kada su na sceni bili Jadranka Đokić, inače u glavnoj ulozi Agneze i Goran Grgić. Nastavili su igrati u potpunom mraku i tek kada je bilo jasno da se struja neće vratit za nekoliko sekundi, Grgić je publici (uvjerenoj da je i taj mrak dio predstave) objasnio što se zapravo dogodilo. Bio je to kratki prekid, koji nije mogao našteti koncetraciji gledatelja, koju je tako i tako uz ovakvog „Pustolova pred vratima“ trebalo vezati 'lancima'.
