Branko Miljković je obožavao Zagreb, a Zagreb je obožavao Branka Miljkovića. Dan nakon njegovog samoubojstva u Društvu književnika svi su plakali, Mirko Božić, Josip Pupačić, Ivan Slamnig, pa čak i Antun Šoljan, rekao je književnik Branislav Glumac u prepunoj gostionici Pod starim krovovima na tribini nazvanoj “Uzalud je budim” posvećenu velikom srpskom pjesniku Branku Miljkoviću koji je počinio samoubojstvo na Ksaveru u noći od 11. na 12. veljače 1961. godine u dvadeset i sedmoj godini života.
Miljkovića se u gornjogradskoj gostionici prisjetila i književnica Irena Vrkljan koja je popodne 11. veljače 1961. provela s njim i Zvonimirom Golobom u klubu Društva književnika. Prema Golobu, tada su razgovarali o literaturi, smrti i samoubojstvu kao neprijatelju. Miljkovićeve vječne stihove kazivali su Goran Matović, Mladen Vujčić i Enes Kišević koji je istaknuo da je čak i u nedavnom ratu Zagreb bio išaran grafitima Čitaje Miljkovića. Bistu s Miljkovićevim likom izložio je akademski kipar Pero Jelisić, a u programu je srčano sudjelovala i glazbenica Sara Renar.
Zagreb se u gostionici Pod starim krovovima prisjetio Branka Miljkovića
Zagrebačke posvete u čast Branka Miljkovića
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.