Zašto pudli lete ne jug? Zato što jedan otac nije znao kako drugačije malenom sinu objasniti kamo je nestao pas kojeg je dijete obožavalo i uz koje je prohodalo i odrastalo. A nakon toga, maleni je dječak, svakog proljeća čekao svog psa da se vrati. Baš kao što ga je čekao i kao odrasli čovjek iako je davno naučio da psi nisu lastavice ili rode.
Upravo takve priče naći će čitatelj u zbirci kratkih priča “Pudli lete na jug” Pere Kvesića (Hena com, urednik Božidar Alejbegović, 119 kuna). U njima će, naravno, najviše uživati ljubitelji pasa jer psi su “dobre duše” većine ovih priča. No, Kvesić, pišući o kućnim ljubimcima, kroz tople životne dogodovštine na rubu anegdota, daje nevjerojatno točnu dijagnozu vremena u kojem danas živimo. Pri tome se služi nostalgičnim prisjećanjima na neka davno prošla vremena, kada je život bio jednostavniji (sporiji, vjerojatno i autentičniji), ali i preciznim opisima ljudskih naravi koje se, naravno, ne mijenjaju s promjenama političkih, ekonomskih i društvenih okolnosti u kojima ti ljudi žive.
No, bilo bi pogrešno nasjesti na Kvesićev pomalo olak ton, koji se provlači kroz cijelu zbirku. Sve je ovdje svedeno na istinsku jednostavnost, ali baš ona dokazuje kako su ove priče djelo istinskog majstora kratke literarne forme.Mnogo je ovdje ironije, ali i istinskog ismijavanja situacija u kojima naoko nevažni detalji svakodnevnog života otkrivaju ljudske mane i ljudsku glupost. U tom je smislu biser zbirke priča “Lakmus za nacionaliste”, a posebno pažljivo valja pročitati i “Stigme bez tajni”, priču koja je u stanju razbjesniti mnoge, baš kao što će mnoge i nasmijati. I ona je jedan od trenutaka u kojima ova knjiga balansira na tankoj granici između stvarnosti i mašte.
Kvesić, pišući o psima koje je sretao, imao i volio tijekom svog života, ironizira i samog sebe jasno navodeći vlastite mane i životne zablude. To su dijelovi u kojima je najjače prisutan humor, bez kojeg je njegova proza nezamisliva. A uz pse Kvesić se u pričama ujedinjenim u ovoj zbirci, koje su prethodno bile dijelovi njegovih blogovskih zapisa, bavi i događajima koji su na rubu objašnjivosti, onima u kojima govori o našim svakodnevnim praznovjericama. To su, primjerice, priče o tome kako je moguće probuditi se svakog dana jednu minutu prije nego što zazvoni budilica ili kako mačke hodaju po zaleđenom snijegu i može li im u tome pomoći duh neprežaljenog psa pokopanog u dvorištu. Ukratko: čak i ako ste “nevjernik”, kada je moć kratke priče u pitanju, ova vas je zbirka u stanju uvjeriti.
