Dobitnik Zlatne palme u Cannesu, film “Titane” redateljice i scenaristice Julie Ducournau, nedavno je pobijedio i u tijesnoj utrci za francuskog kandidata za 94. izdanje nagrade Oscar. Julie Ducournau postala je ovog ljeta tek druga žena koja je kući odnijela glavnu nagradu s prestižnog canneskog festivala (nakon Jane Campion za film “The Piano” iz 1993.), a film je nagrađen i nagradom publike Midnight Madness na velikom Toronto International Film Festivalu.
“Titane” je svoju kandidaturu za Oscara izborio u žestokoj konkurenciji u kojoj se našao i “Happening” autorice Audrey Diwan, dobitnik Zlatnog lava s Venecijanskog filmskog festivala.
A taj vrlo nekonvencionalan film ima odlične šanse, predviđaju filmski kritičari, koji ga odreda opisuju svim mogućim superlativima, među kojima su i “najluđi i najseksi film godine”, ali i “najšokantniji”, a i “najčudniji”.
Riječ je tu o filmu koji spada u usku i slabo zastupljenu nišu “body horora”, a prati Alexiu (debitanticu Agathe Rousselle) kojoj je, nakon stravične prometne nesreće u djetinjstvu, u glavu ugrađena pločica od titanija. Odmah nakon izlaska iz bolnice, mala Alexia počinje iskazivati osjećaje, ni više ni manje, nego prema automobilima.
Do kraja filma, u sasvim shizofreničnom i nadasve bizarnom slijedu događaja Alexia postaje i serijski ubojica, upušta se seksualne odnose s (oživjelim?) automobilima, a ubija i svoje roditelje. Ali, to nije sve – sumanuta Alexia uspijeva zanijeti s automobilom te se u bijegu od organa reda nakon ubojstva roditelja, trudna prerušava u muškarca i preuzima identitet davno nestalog dječaka Adriena...
– Kada su žene u filmovima ubojice, obično za njihova djela postoji objašnjenje, opravdanje. Muškaci mogu biti nasilni bez razloga, ali za žene je to neprihvatljivo. S likom Alexie, koja ubija bez emocija i bez opravdanja, htjela sam razbiti stereotip da su žene vječne žrtve koje se ne mogu ili ne žele osvetiti – objasnila je redateljica Ducournau.
