Dr. sc. Asim Kurjak, dr. med, spedijalist opstetricije i ginekologije, u svijetu je vjerojatno najpoznatiji hrvatski liječnik (bosanskih korijena), koliko po znanstvenim dosezima zamalo toliko i po aferama i skandalima koji ga prate.
Kurjak slovi kao jedan od najkontroveznijih osoba hrvatskoga zdravstva.
Stručnjak svjetskoga glasa iz oblasti ultrazvučne dijagnostike izravnim angažmanom prisutan je u 58 država.
Rođen je 13. rujna 1942. godine u Kotor Varoši, u Bosni i Hercegovini. Najstariji je od četvero djece. Njihov otac bio je trgovac. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu i nižu gimnaziju, potom srednju medicinsku u Banjoj Luci. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1966., stažirao i odmah bio postavljen za direktora Doma zdravlja u Kotor Varoši.
Tri godine kasnije liječnik je na zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode, uz to od 1970. i asistent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na tim poslovima ostat će do 1980, a u međuvremenu 1972. završiti poslijediplomski studij na Sveučilištu u Londonu, 1974. položiti u Zagrebu specijalistički ispit iz ginekologije i porodništva te doktorsku radnju obraniti 1977. u Beogradu.
Dvije godine kasnije izabran je za voditelja Centra za ultrazvučnu dijagnostiku Opće bolnice Dr. Josipa Kajfeša u Zagrebu.
Godine 1985. voditelj je suradnog centra za ultrazvuk u zemljama u razvoju pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Od tada. do 2002. godine predstojnik je Klinike za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice Sveti Duh, a potom pročelnik Katedre za ginekologiju i porodništvo Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Redoviti je član Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, Europske akademije znanosti i umjetnosti, Međunarodne akademije za humanu medicinu itd.
Bivši je predsjednik Svjetske udruge perinatalne medicine i Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, podpredsjednik Međunarodne akademije za perinatalnu medicinu, te Svjetske akademije umjetnosti i znanosti.
Počasni je član 15 međunarodnih udruženja, član uredništava 12 međunarodnih časopisa. Organizirao je nekolioko desetaka međunarodnih skupova, a napisao više od 400 stručnih tekstova. Održao je više od 400 pozvanih predavanja na međunarodnim skupovima.
Mentor je 52 magistarska rada i 28 doktorata. Dobitnik je mnogih državnih i akademskih nagrada te odlikovanja.
Ta naizgled blistava karijera ima i ružnu stranu medalje. Uz ime Asima Kurjaka veže se niz skandala - smrti rodilje u bolnici Sveti Duh pod sumnjivim okolnostima, manipulacija jajnim stanicama, malverzacije novcem od porodiljnih tečajeva koje je vodio, projekta telemedicine za otoke, optužba da je falsificirao znanstvene radove, utaja poreza njegove supruge u njihovoj tvrtki itd.
Jedna od najvećih vezana za Kurjakovo ime afera su optužbe da je s danas 69-godišnjom suprugom Biserkom Funduk Kurjak te liječnicima Sanjom Kupešić i Ernestom Suchanekuom, za novčane naknade, ženama koje su liječene od neplodnosti u poliklinici Kurjakovih omogućavao izvantjelesnu oplodnju, ali korištenjem jajnih stanica žena koje za to nisu znale, pa to nisu ni odobrile.
Dr. Kurjak je sve vrijeme tvrdio, a sudovi potvrdili, da u tom slučaju nije kriv, kao ni ostali.
Tjednik Nacional objavio je 2006. da je Kurjak koncem 70-ih, kad je Asim Kurjak bio zaposlen u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj i na redovnom reizboru aplicirao za mjesto asistenta na Katedri za ginekologiju i opstetriciju, priložio u cjelosti prepisane radove drugih autora.
Zbog toga je izbačen s Medicinskog fakulteta te je izgubio i radno mjesto u Petrovoj. Zbog toga je, navodno, doktorirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
Povjerenstvo Medicinskog fakulteta 2006. godine je zaključilo da su dva rada Asima Kurjaka plagijati čime su potvrđene optužbe iz uglednog British Medical Jorunala. Sir Ian Chalmers je u uglednom časopisu analizirao slučaj Kurjak kao primjer neprocesuiranog višestrukog znanstvenog plagijatora na koji svjetska akademska zajednica, uključivši i Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO), di tada već 15 godina upozorava vodeće hrvatske medicinske institucije.
Chalmers je detaljno iznio kronologiju svojeg otkrića Kurjakovih plagijata, koja je počela sredinom 70-ih i trajala do 2001. godine, kada je Kurjak osumnjičen da je prepisao i rad norveških stručnjaka Eik-Nesa i Blaasa. Nije snosio odgovornost i oslobođen je optužbi jer se ispričao autorima koje je "samo zaboravio navesti u popisu autora koje je ekstenzivno citirao".
Kurjak je u prosincu 2007. godine osuđen na osmomjesečnu bezuvjetnu zatvorsku kaznu zbog zataškavanja pogreške trojice liječnika Opće bolnice 'Sveti Duh', gdje je u vrijeme smrti rodilje Dragice Ivankić i njene bebe bio predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo. No, zbog zastare slučaja nije izdržavao kaznu.
Iste godine otišao je u mirovinu, a zatim se skrasio u Kataru, odakle upravlja svojim poslovnim carstvom.
Tri godine dr. Kurjak nije davao intervjue, a onda je 2009. za sarajevski Dnevni avaz, među ostalim, izjavio da se sastao s predsjedniikom Mesićem u Kataru i u Hrvatskoj.
U ožujku 2013. Senat DIU, osnovanog 2008. u Dubrovniku, izabrao je prof. dr. Asima Kurjaka za novog rektora, čovjeka koji javnost često podsjeća da ga je 2002. zbog promoviranja humane reprodukcije primio papa Ivan Pavao II.
Danas, 25. listopada 2015. Jutarnji list je u svom tiskanom izdanju donio velik članak o dru Asimu Kurjaku kojije u in ozemsktvu "poslije odlaska u administrativnu (sic!) mirovinu prije osam godina, otvorio 100 škola za ultrazvuk. U članku nema ni slova o spomenutim kontroverzama. To ponovno otvara pitanje: treba li svaki objektivni članak u medijima biti uravnotežen ili može biti i ciljano pristran. S druge strane karijera dra Asima Kurjaka pokazuje da je on znanstveni karizmatik što znači da svojom karizmom uvećava svoj znanstveni i stručni ugled iznad svojih stvarnih znanstvenih domašaja, direktno ili preko suradnika u medijima koji pomažu da spomenute kontroverze odu jednom zauvijek u zaborav.