Zbog sve čudnovatije klime posljednjih godina, novije generacije skijaša gotovo da nisu ni okusile skijanje na prirodnom snijegu. Umjetni snijeg postao je realnost, a posljednje oaze prirodnog snijega blagodat su za znalce.
Već smo se navikli na vremenske prognoze u kojima zima počinje kasnije nego obično, u kojima gledamo dvoznamenkaste temperature usred siječnja ili pak kukamo s kišobranom u ruci na dočeku Nove godine. Protiv vremena ne možemo i postalo je potpuno normalno da su na skijalištima tvrde i kompaktno pripremljene staze od umjetnog snijega.
Nije to ništa loše, dapače, ali onaj poznati osjećaj skijanja po mekom, prirodnom snijegu ipak je nezamjenjiv. Slovenske Alpe su po konfiguraciji nešto niže od susjednih talijanskih Dolomita ili pak austrijskih Alpa, no na nekoliko mjesta još je moguće pronaći dašak visokoga gorja gdje velike količine prirodnog snijega nisu nepoznanica.
Problem – previše snijega
U taj rang skijališta svakako možemo svrstati tzv. slovenski ledenjak – Kanin. No zbog problema s gondolom skijalište nije u funkciji do daljnjeg, pa je sljedeći logični izbor Vogel. Riječ je o skijalištu koje je smješteno na samoj granici Triglavskog nacionalnog parka. Gondola koja kreće s Bohinjskog jezera svakog će gosta ostaviti bez daha, no Vogel je ponajviše poznat po – kvaliteti snijega. Ondje nerijetko padne i više od pet metara snijega, a radnicima je često veći problem prevelika količina snijega nego nedostatak.
Školski praznici na metar snijega
Tako je upravo posljednja ciklona, koja je Hrvatskoj i gotovo cijeloj Sloveniji u pravilu donijela samo kišu, Vogelu donijela gotovo metar novog snijega. Ne čudi stoga što na Vogelu skijaških topova nema, iako bi u ranom dijelu zime vrlo često bili iznimno korisni. Naime, topovi su ondje zabranjeni zbog nacionalnog parka.
Stoga, tko zimske školske praznike želi provesti u skijanju i bordanju po predivnim terenima i na kvalitetnom snijegu, svakako neka na listi prioriteta ima to predivno slovensko skijalište koje je od Zagreba udaljeno samo 220 km.
