Dok kristalna jeka zvona iz zvonika đakovačke katedrale što se izdižu iznad grada poziva putnike, namjernike da svrate u toplinu srca Slavonije, odzvanja širokom slavonskom ravni, ispod njih, u njezinu krilu, svio se najljepši adventski vijenac, u čijem središtu žubori voda. Simbol je to života koji protječe ovim gostoljubivim gradićem, koji svakog gosta napaja iskrenom dobrodošlicom, koji ga hrani mirisima Slavonije, delicijama ovog kraja, koji ga ogrće širokom slavonskom dušom, i dočekuje najtoplijim osmijehom.
Dva zvonika, k'o dva stražara, bdiju nad svakim tko u njihovu sjenu zađe. Na širokom trgu velikana, biskupa Strossmayera, rodila se čarolija. Razlijeva se svjetlost adventskih svijeća, čuje se zvon praporaca sa fijakera đakovačkog ponosa, njegovih lipicanaca. Tradicija je to duga više od pet stoljeća, a gizdavi lipicanci svu svoju raskoš i ljepotu pokazuju i na Božićnom balu. Ove godine, goste će povesti ponovno u prošlost, u raskoš dvorova u predstavi "Kraljevski konj".
Od 15. prosinca u drvenim kućicama na adventskom sajmu, vrijedni slavonski ljudi nude svoje rukotvorine, proizvode, ono što simbolizira ovaj kraj. Šire se mirisi poznatih jela, pjevaju se tradicionalne božićne pjesme. I sama čarolija kao da pjevuši i poput lahora dotiče na trenutak adventski vijenac, pa onda kućice, pa klizalište. A klizalište.... dok ga s jedne strane svojom bajkovitom arhitekturom grli Nadbiskupski dvor, s druge ga čuva Bogoslovno sjemenište, a tik ispred njih, najljepša kulisa na svijetu, đakovačka katedrala. Imali što ljepše, nego u tom zagrljaju osluhnuti dječji smijeh, osjetiti radost razigranog djetinjstva i mladosti...
Uistinu, čaroliji nema kraja na adventu đakovačkog zavičaja.
Maja Muškić
