U prvim, pomalo nespretnim, ali zato baš neodoljivim nogometnim pokušajima skupine četverogodišnjaka, mali je Toma snažno zamahnuo i umjesto loptu – pogodio prijatelja Martina u koljeno. Zaboljelo je vraški, Martin je dreknuo i briznuo u plač te došepesao do svoga tate.
– Ma nije to ništa, ajde što cmizdriš! Dečki ne smiju plakati! Jesi li ti curica?! Mala beba?! – nizao je tata. Mališana je to još više povrijedilo. – Boli me! – ridao je.
– Ma što te boli, nije ništa, ne plači više ili ćemo ići kući – sve više je negodovao tata. Ne razmišljajući o tome kako upravo uči svog sina potiskivanju emocija.
Neprimjerena reakcija
– Odrasli često ne “vide” dijete, ne razumiju i teško im je prihvatiti dječje osjećaje koji su u pozadini ponašanja koje ne odobravaju. Svojim reakcijama odrasli ponekad reagiraju neprimjereno poistovjećujući osjećaj i potrebu djeteta s ponašanjem. Vidjeti, razumjeti i prihvatiti osjećaje ne znači odobravati ponašanje djeteta, no bez toga će dijete teško usvajati drukčije načine izražavanja – objašnjavaju psihologinja Dijana Matoš i pedagoginja Ines Tomić iz bjelovarskog dječjeg vrtića, u svom novom priručniku o poticanju emocionalne inteligencije u vrtiću.
Priručnik je nastao kao rezultat višegodišnjeg rada na području poticanja razvoja emocionalne inteligencije kod djece predškolske dobi. Prethodne dvije godine provodio se kao pokusni program “Sreća je moj izbor”, koji je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
Neugodni osjećaji
Govoreći o tome kako odrasli mogu obeshrabriti dijete u prihvaćanju i izražavanju vlastite emocionalnosti, I. Tomić i D. Matoš ističu da se ignoriranjem dječjih osjećaja šalje poruka da osjećaji nisu važni ni poželjni i uvjerava ih se da se oni zapravo ne osjećaju tako.
– Ako prihvaćamo djetetove neugodne osjećaje, imamo strpljenja pomoći djetetu da osjećaj iskaže i da se nauči nositi s njime. Naš posao je da ih naučimo govoriti o onome što žele, što ih zabrinjava, kako dobiti nešto što trebaju – podsjećaju stručnjakinje.
Istraživanja pokazuju da emocionalna inteligencija u uspjehu osobe sudjeluje s 80 %, a racionalna inteligencija s 20 %, pri čemu uspjeh ne znači samo uspjeh u poslovnom smislu nego i uspjeh u partnerskim odnosima, obitelji i svakodnevnom odnosu s ljudima. Kad ih uvjeravamo da ih ne boli, da nisu ljutiti, bijesni, uplašeni... premda oni kažu da jesu, ne potičemo razvoj njihove emocionalne inteligencije.
