Zita je kujica simpatične njuškice. Mala mješanka pekinezera i jazavčara pozorno sluša što joj se govori, a najviše voli kad joj govore i čitaju djeca.
Ona je pas knjižničar i glavna je junakinja programa Zita čita koji organizira Knjižnica Grada Zagreba, odnosno njezina voditeljica mr. sc. Ljiljana Sabljak.
– Ova je godina obilježena čitanjem naglas. Primijetili smo da diljem svijeta, a pogotovo Europe, nedostaje aktivnosti čitanja naglas koja je važna zbog različitih jezičnih i kognitivnih puteva. Stoga smo u Odjelu za djecu i mladež krenuli s novom aktivnošću “Ja sam tvoj pas, čitaj mi naglas” – pojasnila je Lj. Sabljak.
Program je namijenjen djeci do 12. godine života, a osobito onoj koja imaju govorno–jezične i emocionalne teškoće, probleme s pozornosti i koncentracijom, strah od javnog nastupa, želju za druženjem sa psom ili čak strah od psa koji treba pobijediti.
– Želimo postići da djeca budu bez ograničenja, bez obzira na to je li riječ o strahovima od nastupa, od toga da će biti ismijana ako zamuckuju ili su disleksična pa preskaču slova ili imaju bilo koju govornu manu ili problem pri čitanju, ne znaju dobro čitati ili jednostavno vježbaju svoj nastup i čitanje.
Psi su vjerna publika
Pas vas nikada ne kritizira, uvijek sluša i pozorno maše repićem odobravajući sve što kažete, kaže biblioterapeutkinja Sabljak koja je izvorno američki program usavršila pri posjetu Finskoj. U program su se uključili učenici OŠ Petra Zrinskog koji će nastaviti dolaziti jer je organizirano desetak čitanja, odnosno tematskih susreta.
Što će čitati, djeca biraju sama, a većinom su posezali za djelom Nade Mihelčić “Pustolovine Arna i Điđija”.
– Kad smo ih pitali zašto su odabrali baš tu priču, djeca su rekla da ljudi vole slušati priče o ljudima pa bi psu sigurno bilo drago čuti jednu pasju priču, o prijateljstvu čovjeka i psa – kazala je voditeljica Odjela za djecu i mladež Hela Čičko. Pokazalo se i da djeca jako vole psu recitirati svoje vlastite stihove pa čak ih i otpjevati. To je biblioterapija, pojašnjava Sabljak dodajući da s djecom nakon čitanja razgovaraju.
– Pitamo ih zašto su izabrali baš taj tekst, u čemu su uočili svoju sličnost, a prije samog čitanja svi se predstavimo. Djeca uglavnom čitaju one tekstove u kojima pronalaze sebe. Kad čitamo knjigu ili gledamo film, svi mi govorimo o sebi i tražimo se u tome, a to je glavni cilj, da se kroz čitanje osnažimo – kaže Sabljak.
Posebno joj je u pamćenju ostala djevojčica koja je u školi prilično zatvorena, a Ziti je otkrila svoje najskrivenije tajne.
– Rekla je da to ne smiju znati ni mama ni tata. To samo Zita smije čuti. Ona je povjerljiva točka na koju se može fokusirati i iznijeti joj neki problem, a tako se rješavaju ili barem naglas izgovaraju teškoće s kojima se susrećemo.
Čitati Ziti može se i u grupi djece i individualno u Knjižnici Grada Zagreba uz prethodnu najavu.
>>Djeci treba čitati od najranije dobi, od samog rođenja!
>>Svaki pedeseti predškolac zapinje u govoru
lijepo, djeca čitaju psić maše repićem. Vjerujem da je to za djecu super osjećaj, i ja se dobro osjećam kada se "ispovjedam mom psu- psiho terapija , kad poželim," treba samo probati . "Zita je zakon"