Novu kolekciju za jesen/zimu 2019. i 2020. završila je prošlog mjeseca, a već idućeg tjedna s njom ide u osvajanje inozemnog tržišta. Prva stanica je Njemačka, zatim sajam u Las Vegasu, a potom se čeka predstavljanje u New Yorku – tijekom poznatog njujorškog tjedna mode.
Po čemu je specifična nova kolekcija i čime će osvojiti ljubitelje mode?
Za mene je svaka nova kolekcija novi izazov te stoga, da bi brend napredovao i bio konkurentan na tržištu, svake sezone pokušavam pronaći neke nove kreativne momente. Tako je ovoga puta naglasak bio na boji, budući da sam kao dizajnerica poznata po crnoj, ali sada se u kolekciji pojavljuju i svijetlosiva, bež te maslinasta.
Kakav je plan predstavljanja u inozemstvu?
Već ovaj tjedan, točnije od 24. siječnja u Düsseldorfu, gdje se održava modni sajam na kojem sam prije sedam godina prvi put izašla na inozemno tržište i od tada redovito sudjelujem na njemu. Tamo sam se počela probijati na svjetskoj sceni, napravila sam prve korake, ostvarila prve kontakte te su me prepoznale neke agencije.
Kako se najbolje promovirati na svjetskoj dizajnerskoj sceni?
Cijeli modni sustav u inozemstvu funkcionira tako da se u gradovima u kojima se održavaju tjedni mode organizira i niz popratnih sadržaja poput sajmova na kojima se predstavljaju brendovi, prodaje se i kupuje odjeća, na njima se dizajneri upoznaju, ostvaruju kontakte, dogovaraju suradnje...
Na takvim događanjima planirate sudjelovati i u New Yorku?
Da, u New Yorku se u veljači, tijekom održavanja poznatog tjedna mode, organizira otprilike pet velikih pratećih sajmova. Moja kolekcija već je poslana u New York, ja ću za njom 19. veljače. Na takvim sajmovima na američkom tržištu prodajem već četiri godine i jako sam zadovoljna. New York mi je osobno jedan od najdražih gradova, ne samo zbog poslovnih prilika, nego i zato što je riječ o velikom i multikulturalnom gradu koji je za mene veoma inspirativan.
Što treba imati da biste se izdvojili na tako velikom tržištu?
Treba biti kreativan, imati karakterističan stil i raditi kvalitetnu odjeću. Ja pri dizajniranju uvijek slušam neki svoj unutarnji instinkt i ne vodim se nekim pravilima, no ono što smatram najvažnijim za uspjeh na tržištu jest suvremenost. Odjeća jednostavno uvijek mora ići u korak s vremenom.
Poznati ste po tome da puno pažnje posvećujete tkaninama, na koji ih način birate?
U dizajniranju se uistinu kreće od tkanine, odnosno barem je u mojem slučaju tako pa redovito obilazim sajmove tkanina i tražim nešto novo da bi se brend stalno osvježavao. Budući da su mi jakne najdraži odjevni predmet koji dizajniram, trudim se birati jako zanimljive materijale za njih, primjerice debele “štepekse” koje posebno nabavljam. Također, tu su i neke sjajne teksture.
No što se tiče boje, uvijek uglavnom prevladava crna. Zašto je tako?
Ne znam odgovoriti na to pitanje, ali činjenica je da sam još na fakultetu stalno gravitirala prema tamnijim tonovima te sam i diplomirala na temu dekonstrukcije i japanskih dizajnera. To mi je valjda prirođeno i svaki put kad dizajniram, naginjem tome, tako da je očito to neki moj potpis, no nisam ga svjesno izabrala.
Odjeću sa svojim potpisom često i sami nosite. Koliko je to važno za jednog dizajnera?
Smatram da je to jako važno jer tako pokazujem da stojim iza onoga što radim. Jednostavno ne vjerujem dizajneru koji ne nosi svoju odjeću.
Tko su modni dizajneri čiji rad redovito pratite?
Jako sam veliki fan takozvane antwerpenske skupine dizajnera, primjerice Martina Margiela i Ann Demeulemeester… Dekonstruktivisti su moji favoriti.
Tko su ljubitelji vaših kolekcija, kako biste opisali žene koje nose vašu odjeću?
To je moderna, zaposlena i urbana žena, koja ima 30 do 60 godina. Komadi odgovaraju kombiniranju u raznim stilovima, no uvijek se iznenadim kada mi dođu klijentice koje su izrazito klasične i puno toga kupe.
Puno pažnje posvetite i vizualnom identitetu kampanje, kako biste ga opisali ovog puta?
Kampanja je predstavljena je tehnikom digitalnog kolaža složenog od elemenata koji su nastali pri snimanju look-booka. Riječ je o sredstvu izražavanja kakvim su se koristili kubisti u 20. stoljeću, a u ovom ga slučaju potpisuje fotografkinja Maja Kljajić s kojom već dugo surađujem. Nisam osoba koja voli mijenjati suradnike tako da nju pozovem čim završim kolekciju.
Jesu li vam draže zimske ili ljetne kolekcije?
Osobno su mi draže zimske kolekcije jer do izražaja dolazi odjevni komad koji se tijekom godina profilirao kao najveći adut gotovo svake LINK kolekcije, a to su jakne. Mogu reći da smo i ove sezone doista briljirali s tim komadima.
A osim jakni?
Moje su kolekcije dosta velike, uključuju gotovo sve odjevne artikle, i suknje, i haljine, i hlače, i majice… Kada se prodaje kolekcija, ona mora biti namijenjena za totalni look. To je posebice važno za strano tržište. Naravno, svaki dizajner individualno odlučuje koliko će njegova kolekcija biti velika, no ako je ona kompletna, onda je brend svakako klasificiran kao ozbiljniji i zreliji. Zato i LINK teži tome.
Koje su još razlike u načinu rada kada se radi odjeća i za domaće i za inozemno tržište?
Jako su specifični i zahtjevni rokovi. Proces od naručivanja novih tkanina za kolekciju do same realizacije u prosjeku traje svega dva mjeseca, a u tom je razdoblju potrebno napraviti stotinjak odjevnih komada koji odmah kreću u prodaju. Ja se već sada nakon Düsseldorfa vraćam u Zagreb preko Münchena u kojem ću izabrati nove tkanine za iduću kolekciju. Tako da sam jednom nogom još u zimi, a drugom već ulazim u ljeto.
Koliko je uopće teško biti modni dizajner u Hrvatskoj?
To je jedan zahtjevan proces jer postoji određen broj odjevnih komada koji treba sašiti u određenom roku za što je meni u početku bilo jako teško pronaći kvalitetne kooperante u Hrvatskoj. Tražila sam nekoga tko je ozbiljan i tko će razumjeti što radim i čime se bavim. U tome sam uspjela i mogu reći da sam izuzetno ponosna na činjenicu da proizvodim u Hrvatskoj. Također, važno je da zaista imam kontrolu nad svojim proizvodom. Jučer sam bila u proizvodnji i pogledala sam sve što je sašiveno, važno mi je da je to proizvod koji i dalje ima humani aspekt, a ne da je sašiven u Kini. No problem je što je tekstilna industrija u Hrvatskoj dugo stagnirala. Jako je teško, no mi smo dokaz da se može.
Koliko ljudi zapošljavate?
Imam osam zaposlenih u svom studiju na Kvatriću, a imam i tri vanjska kooperanta, to su manje tvornice u Zagrebu i okolici u kojima se šiva moja odjeća.
Što je ključno da biste uspjeli kao dizajner?
Postoji neka fama oko svih umjetničkih zanimanja, svi misle da samo ljudi s nekim strašnim talentom mogu nešto postići. No to uopće nije istina i ja se apsolutno slažem s onim da je za uspjeh potrebno pet posto talenta, a ostalih 95 posto je rad. Ja i dan-danas učim i to svaki dan kako da nešto izgleda bolje.
Što prostorije, ladice i ormari u vašem domu govore o vašoj osobnosti?
